Plinoviti div
Plinoviti div je vrsta planeta koji, za razliku od kamenih ili terestričkih planeta, nemaju jasno definiranu površinu. Zbog toga nije moguće na jednostavan način definirati promjer, površinu, volumen i površinsku temperaturu, pa se za promjer uzima onaj koji je vidljiv sa Zemlje ili se definira kao promjer planeta na kojem vlada određeni atmosferski tlak (npr. jednak onom na površini Zemlje).
Plinoviti divovi su sastavljeni prvenstveno od plina, a mogu imati i kamenu ili metalnu jezgru. Vjeruje se da je čvrsta jezgra nužna za formiranje ovih planeta, pa je vjerojatno svi plinoviti divovi imaju.
Većina mase plinovitog diva je plin (ili plin koji je pod tlakom prešao u tekuće stanje).
U Sunčevom sustavu se nalaze 4 plinovita diva: Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Ova se 4 planeta često nazivaju i Jovijanski planeti.
Znanstvenici često planete Uran i Neptun svrstavaju u posebnu podklasu planeta - ledene divove ili uranske planete, zbog činjenice da su sastavljeni uglavnom od leda i stijenja te plina, za razliku od "klasičnih" plinovitih divova kao što su Jupiter i Saturn. Uran i Neptun imaju mnogo manji udio vodika i helija zbog njihove veće udaljenosti od Sunca.
Izraz "plinoviti div" skovao je James Blish, pisac znanstvene fantastike. Izraz je zapravo pogrešan, jer su ovi planeti većinom tekući. Kod Urana i Neptuna su plinovite atmosfere poprilično tanke i debele su tek oko 1% promjera planeta. Argument u prilog ovom nazivu je činjenica da u kemijskom sastavu Jupitera i Saturna dominiraju vodik i helij, koji su pri manjem tlaku i pri temperaturama koje vladaju u tom dijelu Sunčevog sustava u plinovitom stanju.
U planetološkoj terminologiji, pojmovi "stijena", "plin" i "led" se koriste za označavanje klasa elemenata i kemijskih spojeva koji tvore tijela Sunčevog sustava, bez obzira u kojem se agregatnom stanju nalaze.
U vanjskom Sunčevom sustavu, vodik i helij su "plinovi", voda, metan i amonijak su "ledovi", a silikati su "stijenje". Kad se govori o dubokim unutrašnjostima planeta, često se pod "ledom" podrazumijevaju kisik i ugljik, pod "stijenjem" silikati, a pod "plinom" vodik i helij.
Uzevši u obzir ovu termilnologiju, dio astronoma Uran i Neptun nazivaju zajedničkim imenom "ledeni divovi", zbog velikog udjela "ledova" (u tekučem stanju) u njihovoj unutrašnjosti.
Uslijed činjenice da je velike planete mnogo lakše pronaći od malih, skoro svi planeti pronađeni u orbitama oko drugih zvijezda su plinoviti divovi.
Većina od ovih planeta je toliko blizu njihovim matičnim zvijezdama, da su im temperature neusporedivo veće od onih koje nalazimo kod jovijanskih planeta. Zbog toga se vjeruje da ti planeti spadaju u neki posve novu klasu planeta.
Uzmemo li u obzir kemijski sastav svemira (više od 90% otpada na vodik), malo je vjerojatno da će se pronaći kameni planet mase Jupitera. S druge strane, dosadašnji modeli formiranja planetarnih sustava su ukazivali na nemogućnost nastajanja plinovitih divova na tako malim udaljenostima kakve su zabilježene kod već otkrivenih planeta.
Gornja granica mase smeđeg patuljka je oko 70 masa jupitera (tj. oko 0.08 mase Sunca). Kod tijela veće mase, visoka temperatura i tlak uzrokuju nuklearnu fuziju u središtu tijela, pa tijelo postaje crveni patuljak. Zanimljivo je da još uvijek nisu otkrivena tijela masa između masa 70 i 80 masa Jupitera (donja granica za crvene patuljke). Nedostatak ovih tijela bi sugerirao da sustavi sa velikim planetima i višestruke zvijezde nastaju u bitno različitim procesima.