Rat u Sloveniji

Rat u Sloveniji
Desetodnevni rat
Rat u Sloveniji; Desetodnevni rat
Rat u SFRJ
	; Gore: Jugoslovenski T-55 pogođen slovenskom protutenkovskom vatrom na italijanskoj graničnoj stanici Rožna Dolina.; Dolje: Plan napada
Datum	27. juni 1991 – 6. juli 1991.
Lokacija	Slovenija
Povod	Proglašenje nezavisnosti Republike Slovenije
Ishod	pobjeda i nezavisnost Slovenije Brionska deklaracija; Izbjegnuta invazija JNA u punom obimu; Početak Jugoslavenskih ratova;
Sukobljene strane
Slovenija; Teritorijalna odbrana u Sloveniji	Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija; Jugoslavenska narodna armija
Komandanti
Milan Kučan; Janez Janša; Lojze Peterle; Igor Bavčar; Janez Slapar; Anton Krković;	Veljko Kadijević; Konrad Kolšek; Andrija Rašeta; Blagoje Adžić; Stane Brovet; Aleksandar Vasiljević; Milan Aksentijević;
Vojne jedinice
Teritorijalna odbrana; 16.000 vojnika; 10.000 policajaca	JNA; 25.000 vojnika
Žrtve
19 poginulih; 182 ranjenih; 6 stranaca poginulo	44 poginulih; 146 ranjenih; 4.693 se predalo Teritorijalnoj odbrani

Rat u Sloveniji ili Desetodnevni rat (slovenski: Slovenska osamosvojitvena vojna, Desetdnevna vojna, vojna za Slovenijo) bio je kratkotrajni rat između Slovenije i Jugoslavenske narodne armije (JNA) 1991. poslije proglašenja Slovenije kao nezavisne države od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Lokalne jedinice JNA poražene su u sukobu s malom slovenskom vojskom kojom je zapovijedao Janez Janša. Poginulo je otprilike 66 ljudi na obje strane. Brionskom deklaracijom rat u Sloveniji je okončan.

Povod

Antibirokratska revolucija 1989. dovela je do ukidanja autonomije SAP Kosova i SAP Vojvodine, a njeni vođe su zamijenjeni ljudima vjernim Slobodanu Miloševiću. Isto se dogodilo i sa SR Crnom Gorom. Slovenija je potom počela odbacivati komunizam i 1990. raspisala prve slobodne izbore. Srbija je vodila "ekonomski rat" s tom državom. U decembru 1990. održan je slovenski referendum o nezavisnosti, a 88,5% stanovništva glasalo je za.

Redovitu rotaciju na čelu predsjedništva SFRJ, u kojoj je mjesto predsjednika trebao preuzeti hrvatski kandidat Stjepan Mesić, spriječio je srpsko-crnogorski blok, čime je ozbiljno uzurpiran jugoslavenski Ustav. Nakon što je srpsko vodstvo odbilo prijedlog Slovenije i Hrvatske o preustroju Jugoslavije u konfederaciju i zahtijevalo veću centralizaciju vlasti, a oružani incidenti se nastavili dnevnim ritmom, dvije republike su 25. juna 1991. proglasile nezavisnost.

Početak rata

Dva dana nakon proglašenja nezavisnosti u Sloveniji je izbio kratkotrajni rat (od 27. juna do 6. jula) u kojem su lokalne jedinice JNA, popunjene uglavnom regrutima, ušle u sukob s jedinicama TO Slovenije kojom je zapovijedao Janez Janša kako bi spriječili nezavisnost te republike. Još 1990, JNA je pokušala razoružati slovensku Teritorijalnu odbranu (TO), ali je uspjela pokupiti samo 40 do 60% oružja.^{[nedostaje referenca]}

Slovenske snage napustile su JNA i pridružili se novoj slovenskoj vojsci i njenoj policiji. Godine 1991. Srbi i Crnogorci činili su 38,8% stanovništva Jugoslavije, ali su činili 70% udjela u činovnicima JNA.^{[nedostaje referenca]} Nakon što su hrvatski i slovenski rezervisti masovno bojkotirali rat, JNA je imala problema sa izvođenjem operacija. Od 25.000 vojnika, 7.900 je dezertiralo ili odbilo ratovati. Slovenska vlada objavila je da se nalazi u "stanju rata" te zamolila međunarodnu zajednicu za pomoć. Već u martu 1991, slovenski regruti nisu se javljali federalnoj vladi.^{[nedostaje referenca]}

Tok rata

Ishod

JNA je imala 44 do 65 poginulih vojnika, izgubila je 31 tenk i 230 borbenih vozila. Fond za humanitarno pravo navodi da je u ratu poginulo 23 državljana Srbije. A slovenska strana je imala 16 poginulih vojnika i 6 civila.

Milan Kučan svjedočio je 21. maja 2003. pred Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ) protiv Miloševića. Naveo je da je Miloševićevo vodstvo 1989. umjesto ustavnih nametalo kadrovske promjene preko masovnih mitinga, na kojima su smijenjena vodstva u Vojvodini i Crnoj Gori, a planiran je i miting u Ljubljani. Opisao je i raskol na 14. kongresu SKJ, kada su, kako je rekao "legitimni i pravični prijedlozi Slovenije brutalno nadglasani". Milošević je rekao da su u ratu ubijena 44 pripadnika JNA, a 184 teško ranjena i ponudio sudu kao dokaz "bijelu knjigu" o zločinima slovenskih snaga. Kučan je precizirao da je u sukobu poginulo 37 vojnika JNA, te 18 slovenskih državljana – osam iz slovenske TO, četiri policajca, šest slovenskih civila – te još šest stranaca, a "bijelu knjigu" odbacio je kao "propagandnu brošuru" JNA. Raspravno vijeće nije prihvatilo taj dokument.

Uprkos sukobu, Srbija i Crna Gora nisu se protivili odlasku Slovenije iz Jugoslavije, jer bi to ostavilo kolektivno predsjedništvo sa sedam članova, od kojih bi četiri bili pod srbijansko-crnogorskom kontrolom, čime bi time de facto imali i kontrolu nad JNA.^{[nedostaje referenca]}

Reference

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Rat u Sloveniji