Nagib Mahfuz

egipatski književnik

Nedžib Mahfuz (arapski: نجيب محفوظ عبد العزيز ابراهيم احمد الباشا; 11. decembar 1911 – 30. august 2006) bio je egipatski književnik.

Nagib Mahfuz
Puno imeNaguib Mahfouz Abdelaziz Ibrahim Ahmed Al-Basha
Rođenje (1911-12-11) 11. decembar 1911.
Kairo, Egipat
Smrt30. august 2006(2006-08-30) (94 godine)
Kairo, Egipat
ZanimanjePisac
ObrazovanjeUniverzitet u Kairu
Period1930 - 2004
Poznata djela
Suprug(a)Atiyatullah Ibrahim
Djeca2

Počeo se baviti pisanjem sa sedamnaest godina, objavio je 35 romana, preko 350 kratkih priča, 26 scenarija, stotine kolumni u opticaju za egipatske novine i sedam drama tokom 70-godišnje karijere, od 1930-ih do 2004. "Kairska trilogija" (1956, 1957) je remek djelo. Godine 1959. objavljuje "Sinove naše mahale" koje zbog bogohulnosti biva zabranjeno u Egiptu. Upravo se ova knjiga smatra razlogom atentata na Mahfuza 1994. godine, nakon kojeg je Mahfuz bio pod stalnom pratnjom tjelohranitelja.[1]

Dobitnik je egipatskog odlikovanja "Ogrlica Nila" te Nobelove nagrade za književnost (1988) i time postao prvi arapski pisac koji je dobio ovu nagradu.[2]

Svi njegovi romani se događaju u Egiptu i uvijek spominje traku, koja je jednaka svijetu. Njegova najpoznatija djela su Kairska trilogija i Djeca Gebelavija. Mnoga Mahfouzova djela su snimljena u egipatskim i stranim filmovima; nijedan arapski pisac ne nadmašuje Mahfouza po broju djela koja su adaptirana za bioskop i televiziju. Dok se Mahfouzova književnost svrstava u realističku književnost, u njoj se pojavljuju egzistencijalne teme.[3]

Rani život i obrazovanje

uredi

Rođen je u muslimanskoj egipatskoj porodici niže srednje klase u Starom Kairu 1911. godine. Prvi dio njegovog imena koji je dobio ime izabran je u znak zahvalnosti poznatom akušeru, Naguib paši Mahfouzu, koji je nadgledao teški porod njegove majke.[4] Mahfouz je bio sedmo i najmlađe dijete, sa četiri brata i dvije sestre, svi su bili mnogo stariji od njega. Porodica je živjela u dva popularna okruga u Kairu: prvo, u četvrti Bayt al-Qadi u četvrti Gamaleya u starom gradu, odakle su se 1924. preselili u Abbaseju, zatim novo predgrađe Kaira sjeverno od starog grada, lokacije koje će pružiti pozadinu mnogim kasnijim Mahfouzovim spisima. Njegov otac, Abdel-Aziz Ibrahim, koga je Mahfouz opisao kao "staromodnog", bio je državni službenik, a Mahfouz je na kraju krenuo njegovim stopama 1934. Mahfouzova majka Fatima bila je kćerka Mustafe Qasheesha, al- Azhar šeik, iako je i sama nepismena, vodila je dječaka Mahfouza na brojne ekskurzije na kulturne lokacije kao što su Egipatski muzej i piramide.[5]

Porodica Mahfouz su bili pobožni muslimani, a Mahfouz je imao strogo islamsko vaspitanje. U intervjuu je elaborirao strogu religioznu klimu kod kuće tokom svog djetinjstva. Izjavio je da "nikada ne biste pomislili da će iz te porodice proizaći umjetnik."[5]

Egipatska revolucija 1919. imala je snažan uticaj na Mahfuza, iako je tada imao samo sedam godina. Sa prozora je vidio kako britanski vojnici pucaju na demonstrante u pokušaju da ih rastjeraju.[6] Prema Mahfouzu, "Moglo bi se reći... da je jedina stvar koja je najviše uzdrmala sigurnost mog djetinjstva bila revolucija iz 1919. godine".

U svojim ranim godinama, mnogo je čitao i bio je pod utjecajem Hafiza Najiba, Tahe Husseina i Salama Moussa, fabijanskog intelektualca.[7]

Nakon završetka srednjeg obrazovanja, 1930. je primljen na Egipatski univerzitet (sada Univerzitet u Kairu), gdje je studirao filozofiju, diplomirao 1934. Do 1936., nakon što je proveo godinu dana radeći na magistarskom studiju filozofije, odlučio je prekinuti studije i postati profesionalni pisac. Svoj prvi rad objavio je u Al Majalla Al Jadida, časopisu koji je pokrenuo Salama Musa 1929. godine.[8] Mahfouz je tada radio kao novinar za Arrissalah, i davao kratke priče za Al-Hilal i Al-Ahram.

Državna služba

uredi

Nakon što je 1934. godine diplomirao filozofiju na Univerzitetu u Kairu, pridružio se egipatskoj državnoj službi, gdje je nastavio raditi na raznim pozicijama i ministarstvima do penzionisanja 1971. Prvo je služio kao službenik na Univerzitetu u Kairu, a zatim 1938. u Ministarstvu islamskih vakufa (Awqaf) kao parlamentarni sekretar ministra islamskih vakufa. Godine 1945. zatražio je premještaj u biblioteku mauzoleja al-Ghuri, gdje je intervjuisao stanovnike svog kvarta iz djetinjstva u sklopu "Projekta dobrih zajmova".[9] Pedesetih godina prošlog vijeka radio je kao direktor za cenzuru u ministarstvu umjetnosti, kao direktor Fondacije za podršku kinematografiji, te konačno kao konsultant Ministarstva kulture.[10]

Djela

uredi
  • "Kairska trilogija"
  • "Djeca Gebelavija"
  • "Lopovi i psi"
  • "Kvart Han al-halil"
  • "Igra sudbine"
  • "Karnak"
  • "Ostalo je još sat vremena"
  • "Tijesna ulica" (1947)
  • "Put između dva dvorca" (1956)
  • "Razgovori na Nilu" (1966)
  • "Sinovi naše mahale" (1967)
  • "Pansion Miramar" (1967)
  • "Saga o bijednicima" (1977)
  • "Kao u hiljadu i jednoj noći" (1982)

Također pogledajte

uredi

Spisak egipatskih pisaca

Reference

uredi
  1. ^ "President pays tribute to Mahfouz". BBC News. 30. 8. 2006.
  2. ^ "Award Ceremony Speech". Nobel Prize.org. Nobel Media. Pristupljeno 24. 10. 2013.
  3. ^ حايم غوردون (1990). مصر نجيب محفوظ: الثيمات الوجودية في كتاباته. ISBN 0313268762.
  4. ^ حياة نجيب محفوظArhivirano 22. 7. 2015. na Wayback Machine
  5. ^ a b Rasheed El-Enany (25. 6. 1993). Naguib Mahfouz: The Pursuit of Meaning. Psychology Press. ISBN 978-0-415-07395-0.
  6. ^ Stock, A Mummy Awakens: The Pharaonic Fiction of Naguib Mahfouz, str. 13-14
  7. ^ Charlotte El Shabrawy (Summer 1992). "Naguib Mahfouz, The Art of Fiction No. 129". The Paris Review. Summer 1992 (123).
  8. ^ Sabry Hafez (2017). "Cultural Journals and Modern Arabic Literature: A Historical Overview". Alif: Journal of Comparative Poetics (37): 23. JSTOR 26191813.
  9. ^ El-Enany, Rasheed. "Naguib Mahfouz: His Life and Times". Cairo:AUC Press, 2007. str. 170–174
  10. ^ Tore Frängsmyr; Sture Allén (1993). Nobel Lectures: Literature, 1981–1990. World Scientific. str. 121. ISBN 978-981-02-1177-6. Pristupljeno 26. 9. 2012.

Vanjski linkovi

uredi


  Nedovršeni članak Nagib Mahfuz koji govori o dobitnicima Nobelove nagrade treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy