Čingiz Ajtmatov
Čingiz Ajtmatov (kirgiski: Чыңгыз Айтматов, ruski: Чинги́з Тореку́лович Айтма́тов) bio kirgiski pisac koji je pisao na ruskom i kirgiskom. Najpoznatija je osoba u kirgiskoj književnosti.
Čingizov otac je bio Kirgiz a majka Tatarka. Oba dvoje su bili državni službenici u Šekeru. Godine 1937. njegov otac je optužen za "građanski nacionalizam" u Moskvi te je uhićen i pogubljen 1938. Aitmatov je živio u vrijeme kada se Kirgistan pretvarao iz jedne od najudaljenijih zemalja Ruskog Carstva do republike SSSR. Studirao je u sovjetskoj školi u Šekeru, te je poslije radio razne poslove. Godine 1946. počinje studirati poljoprivredu u Frunzeu, ali se kasnije prebacio na književnost u Moskvi, gdje je živio od 1956. do 1958. Narednih osam godina radi za novine Pravda. Na ruskom jeziku 1952. objavljuje dvije publikacije "Novine dječaka Dziuia" i "Ашым." Njegov prvi rad objavljen u Kirgistanu je bio "Ак Жаан" (Bijela kiša, 1954.), a poznata novela "Džamila" (Jamila) objavljena je 1958. Dva puta je bio član žirija na Moskovskom filmskom festivalu.[1] Godine 1994., bio je član žirija na 44. Berlinskom filmskom festivalu. Ajtmatov je pretrpio zatajenje bubrega, 16. svibnja 2008. te je primljen u bolnicu u Nürnbergu, u Njemačkoj, gdje je umro od upale pluća 10. lipnja 2008 u dobi od 79 godina. Nakon smrti posmrtni ostaci su prebačeni u Kirgistan gdje je pokopan. Dobitnik je Austrijske nagrade za europsku književnost 1993. godine. Bio je kirgistanski veleposlanik u Europskoj uniji, NATO-u, UNESCO-u i zemalja Beneluxa.
Glavna djela
uredi- Džamila (1958.),
- Zbogom, Guljsari (1966.),
- Bijeli parobrod (1970.),
- Dječak i more (1977.),
- Dan duži od stoljeća (1980.).
Vanjske poveznice
uredi
Izvor
uredi- ↑ 2nd Moscow International Film Festival (1961). MIFF. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2013. Pristupljeno 4. studenoga 2012.