Jerihon
Jerihon[1] (arapski: أريحا Arīḥā ʔaˈriːħaː hebrejski: יְרִיחוֹ Yəī) je neolitičko naselje; najstarije gradsko naselje, utemeljeno 8350. – 7350. prije Krista u periodu poznatom kao predlončarski neolit A.[2]
| Drevni Jerihon/Tell es-Sultan | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Palestina |
| Godina uvrštenja | 2023. |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | (iii) (iv) |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:1687 |
| Koordinate | 31°52′16″N 35°26′38″E / 31.87111°N 35.44389°E |
  Jerihon Položaj na karti Izraela/Palestine | |
Geografija
urediJerihon je palestinski grad na Zapadnoj obali. Nalazi se u dolini Jordana, s rijekom Jordan na istoku i Jeruzalemom na zapadu. To je administrativno sjedište pokrajine Jerihon[3] i njime upravljaju Palestinske nacionalne vlasti. 2007. godine imao je 18 346 stanovnika.
Karakteristike
urediNaselje je bilo okruženo bedemima s kulama, a unutar bedema je živjelo između 1000 – 1500 stanovnika. Kuće su bile od ćerpiča (sušena opeka). Na nalazištu su uočljivi slojevi koji ukazuju na kontinuitet života kroz proteklo vrijeme.
Jerihon A je stupanj za koji su karakteristične okrugle kuće od ćerpiča. U kasnijem razvoju naselje je već i u toj fazi utvrđeno kamenim zidom ispred kojeg je jarak. Sačuvana je 8 metara visoka kula. Kameno oruđe je još uvijek mezolitsko. Snažno utvrđenje se tumači strateškim položajem grada.
Jerihon B je faza u kojoj još uvijek nema keramike (valja napomenuti da je razdoblje nastanka Jerihona unutar razdoblja akeramičkog neolitika), dok se u graditeljstvu sve više javljaju pravokutne građevine, a oko dvorišta je grupirano više prostorija. Zidovi i podovi zgrada su premazani ilovačom, a katkad su crveno obojeni.
Običaji pokapanja
urediPokojnici su pokapani ispod kuća. Kosturi su pronađeni u zgrčenom položaju dok su njihove lubanje bile uklonjene. Razlog tomu je bio što su obitelji pokojnih vjerovale da se u glavi pokojnika nalazi njegov duh pa bi te glave oblagali gipsom da bi spriječili duhu odlazak iz njihove glave. Te glave su poznate kao jerihonske lubanje a čuvale su se u kućama pored ognjišta. Postoji teorija da je takvo pokapanje svojstveno zemljoradničkim društvima. Ponekad su pokapane i statue u prirodnoj veličini, vjerojatno kao surogat ako bi tijelo pokojnika bilo nemoguće pokopati.
Izvori
uredi- ↑ Jerihon [Jerihon]. britannica.com/ (engleski). Pristupljeno 18. prosinca 2021.
- ↑ Predlončarski neolit A [Predlončarski neolit A] (PDF). link.springer.com/ (engleski). Pristupljeno 18. prosinca 2021.
- ↑ Pokrajina Jerihon [Pokrajina Jerihon]. www.mindat.org/ (engleski). Pristupljeno 18. prosinca 2021.