By nas Parnasa

GUILLAUME APOLLINAIRE

THE SONG OF MAL-AIMÉ

To Paul Léautaud.

And I sang this romance

In 1903 without knowing

That my love to the semblance

Of the beautiful Phoenix if he dies one evening

The morning sees his rebirth.

A night of half-fog in London

A thug who looked like

My love came to meet me

And the look he

gave me Made me lower my eyes with shame

I followed this bad boy

Who whistled hands in the pockets

We seemed between the houses

Open wave of the Red Sea

He the Hebrews me Pharaoh

Oue fall these waves of bricks

If you were not well liked

I am the ruler of Egypt

His sister-wife his army

If you are not the only love

At the turning of a burning street

Of all the fires of its facades

Wounds of the bloody fog

Where lamented the facades

A woman resembling him

It was his inhuman gaze

The scar at his bare neck

Went drunk from a tavern

At the moment I recognized

The falsehood of love itself

When he was finally back

In his homeland the wise Ulysses

His old dog of him remembered

Near a carpet of high smooth

His wife was waiting for him to return

The royal husband of Sacontale

Las to conquer rejoices

When he found her more pale

Waiting and love eyes pale

Caressing her male gazelle

I thought of those happy kings

When the false love and the one

I'm still in love

Striking their unfaithful shadows Made

me so unhappy

Regrets on what the hell is founded

That a sky of oblivion opens to my vows

For his kiss the kings of the world

Would have died the poor famous

For her had sold their shadow

I wintered in my past

Come back the sun of Easter

To heat a heart more frosty

Than the forty of Redfish

Less than my life martyred

My beautiful ship O my memory

Have we sailed enough

In a bad wave to drink

Have we enough wandered

From the beautiful dawn to the sad evening

Farewell false love confused

With the woman who goes away

With the one I lost

Last year in Germany

And that I will not see again

Milky way Oh bright sister

White streams of Chanaan

And the white bodies of the lovers

Dead swimmers will follow us from Ahan

Your course to other nebulae

I remember another year

It was dawn of a day in April

I sang my beloved joy

Sung love in a virile voice

At the moment of love of the year

AUBADE CHANTÉE IN LÆTARE A PAST YEAR

It's spring come on Paquette Go for a

walk in the pretty wood

Chickens in the yard quack

Dawn in the sky made of pink folds

Love travels to your conquest

Mars and Venus are back

They kiss with crazy mouths

In front of ingenuous sites

Where under the roses that leaf through

Beautiful pink gods dance naked

Come my tenderness is the regent

Of the flowering that appears

The nature is beautiful and touching

Pan whistles in the forest

The wet frogs sing

Many of these gods perished

C ' is on them that cry the willows

The big Pan the love Jesus Christ

are well dead and the cats meow

In the courtyard I cry in Paris

I, who know the lay of the queens

The complaints of my years

The slave hymns to morays

The trouble loved romance

and songs for the sirens

Love is dead I am trembling

J ' adore beautiful idols

Recollections resembling him

Like Mausol's wife

I remain faithful and sad

I am faithful like a mastiff

To the master the ivy to the trunk

And the Cossacks Zaporos

Drunkards and thieves

To the steppes and the decalogue

Wear as a yoke the Crescent

Qu 'question the astrologers

I am the Almighty Sultan

O my Cossacks Zaporozhens

Your dazzling Lord

Become my faithful subjects

The Sultan had written to them

They laughed at this news

And answered at once

By the light of a candle

RESPONSE OF COSACES ZAPOROGUES TO THE SULTAN OF CONSTANTINOPLE

More criminal than Barrabas

Horned like the bad angels

What Beelzebub es there,

nourished with filth and filth,

we shall not go to your sabbaths,

rotten fish of Salonica,

long necklace of dreadful sleep, with

eyes torn from your spades,

your mother made a foolish fart,

and you were born of her colic, an

executioner. of Podolie Lover

Wounds of the ulcers of the crusts

Groin of pig ass of mare

Your riches keep them all

To pay for your medicine

***

Milky Way O Luminous sister

White streams of Chanaan

And the white bodies of the lovers

Dead swimmers will follow us from Ahan

Your course to other nebulae

Regret the eyes of the whore

And beautiful as a panther

Love our kisses Florentine

Had a bitter taste

That has rejected our destinies

His eyes left a train

Of stars in the evening trembling

In his eyes were swimming mermaids

And our kisses bloody

biters Crying our fairies godmothers

But in truth I wait for it

With my heart with my soul

And on the bridge of the Reviens-t'en

If this woman ever returns

I will tell her I am happy

My heart and my head are empty

All the sky flows by them

O my barrels of the Danaides

How to be happy

Like a little child candid

I never want to forget

My dove my white harbor

O daisy exfoliated

My island in the distance my Desirade

My rose my clove

The satyrs and the pyraustes

The egypans the will-o'-

the- wisps And the destinies damned or faust

The rope to the neck as to Calais

Sur my pain what holocaust

Pain that doubles fates

The unicorn and the capricorn

My Soul and my Uncertain Body

Escape to you from the divine pyre, which are adorned

By the stars of the flowers of the morning

Woe, the pale god with the ivory eyes

Did your foolish priests adorn you?

Your victims in black dress

Have they vainly cried

Woe god that You must not believe

And you who have crawled on me

God of my dead gods in autumn

You measure how many empans

I have right that the earth gives me

O my shadow O my old snake

In the sun because you love him

I you led you remember it well

Darkly wife that I love

You are mine to me being nothing

O my shadow in mourning of myself

The winter is dead all snowy

White hives were burnt

in the gardens and orchards

Birds sing on the branches,

the bright spring April light immortal Argyraspides Dead Snow shields for money flees the
dendrophori livid From spring expensive for poor people who resourient moist eyes And I am as big
heart That lady Cui damascene O my love I love you too And now I have too much trouble the seven
swords unsheathed September melancholy swords Without clear burr O pains Are in your heart and
madness Wills reason for my misfortune How do you want me to forget
THE SEVEN GRASSES

The first is all silver

And its trembling name is Pâline

Its blade a snowy winter sky

Its bloody destiny Ghibeline

Vulcan died while forging

The second named Noubosse

Is a beautiful rainbow joyeux

The gods use it at their nuptials

She killed thirty Bé-Rieux

And was gifted by Carabosse

The third female blue

N'en is no less a chibriape

Called Lul de Faltenin

And that is on a tablecloth

Hermes Ernest become dwarf

The fourth Malourène

Is a green and golden river

It is the evening when waterfront

Y bathes their beloved bodies

And the songs of rowers hang out there

The fifth Sainte-Fabeau

It is the most beautiful of the cattails

It is a cypress on a tomb

Where the four winds kneel

And each night it is a torch

The sixth metal of glory

It is the friend with the sweet hands

Every morning separates

Adieu here is your way

The cocks were exhausted in fanfares

And the seventh is exhausted

A woman a dead rose

Thank you that the last came

On my love closes the door

I do not have never known you

***

Milky way O luminous sister

White streams of Chanaan

And the white bodies of the lovers

Dead swimmers will follow us from Ahan

Your course towards other nebulae

The demons of chance according to

The song of the firmament lead us

To lost sounds their violins

Make dance our human race

On the descent backwards

Fates impenetrable destinies

Kings shaken by madness

And these shivering stars

Fake women in your beds

In deserts that history overwhelms

Luitpold the old prince regent

Guardian of two crazy royalties

Sighs

when thinking When flickering fireflies

Golden flies of the Saint John

Near a castle without chatelaine

The boat with singing barcarols

On a white lake and under the breath

Winds that shake in the spring

Went mermaid dying swan

One day the king in the silver water

Drowned then mouth open

He came back in supernatant

On the shore sleeping inert

Face turned the changing sky

June sun burning your lyre

Burn my fingers aching

sad and melodic delirium

I wander through my beautiful Paris

Without the heart to die

Sundays drag on it

and the barrel organs

Y sob in gray during

the flowers at the balconies of Paris

Lean as the tower of Pisa Paris evening

Drunken gin

Flaming electricity

The tramways light green on the back

Muscle along the

rails Rails their madness of machines

The puffed up cafes

Shout all the love of their Gypsies

Of all their siphons cold

With their boys dressed in a loincloth

Towards you you that I I loved so much

Me who know lais for the queens

The complaints of my years

Of the hymns of slave with the moray eels

The romance of the badly loved

And songs for the sirens

PJESMA NEVOLJENOG Paulu Léautaudu [1] Ja što romansu ovu snovah

Devetsto treće nisam znao Da divni Feniks ljubav ova Ako je noću umirao Zorom
rođenje vidi snidiva London sred noći zamagljene Jedan mangup što ličio je Na moju ljubav srete
leads I na njegov se pogled moje Oči spustiše posramljene Pratih lupeža što zvižduće U džepovima
ruke kao Crvenog Mora otvoreni Talas oko nas behu kuće On I Židovi ja Faraon Nek vali cigle padnu
mislim Ako ne beše ti voljena A u vlasti je mojoj Misir Njegova vojska sestra-žena
Ako jedina ljubav nisi

S ugla ulice koja gori

Svim ognjevima sa fasada

U magli räne rujne tvori

Gdje fasada se svaka jada

Žena se na nju nalik stvori

To behu oči groznoj dane

Na golom vratu joj ožiljak

Iziđe pjana iz kafane

U trenu kad je poznah zbilja

Ljubavi same pretvaranje

Kad u domaju nakon svega

Vrati se Ulis razboriti

Poznao stari pas je njega

Pored ćilima dugih niti

Žena da dođe čekaše ga

Pobeda sit na ratnoj stazi

Bî srećan kralj muž Sakuntalin [2]

Kad od čekanja bledu spazi

Nju sa očima sa upalim

Dok gazelu njegovu mazi

Tih kraljeva se srećnih sećah

Dok lažna ljubav i ta žena

Za koju ljubav još je veća

Sudaranjem nevernih sena

Činjahu da sam skroz nesrećan

Žaljenje koje ad zasnova

Otvori nebo zaborava

Umro bi njenog zbog celova

Svaki kralj svoju senku slavan

Prodaće za nju jadnik ovaj

Zimovah u tom što bi prije

Uskršnje sunce nek se vrati

Da sleđeno mi srce zgrije

Njih četrdeset u Sebasti [3]

Tako mučeno bilo nije

Sjećanje moje brode lijep

Ne plovismo li dosta valom

Koji je rđav da se pije

Od krasne zore nalutalo

Do tužne noći zar se nije

Zbogom ljubavi lažna slita

Sa ženom što se udaljila

Onom koje je moj gubitak

Još u Njemačkoj lani bila

Neću je vidjet život čitav

O Mlječna stazo što si slika

Bijelih vrela Kanaana

Bijelih puti ljubavnika

Da l ćemo k drugim maglinama

Mrtvi plivati tobom ikad

Druge se sjećam sad godine

Svanu aprilski dan da moja

Radost voljenog pjevom sine

Muževnim glasom ljubav pojah

U taj ljubavni tren godine

BUDNICA PJEVANA U KORIZMENU NEDJELJU LANI [4]

Proljet je dođi Vaskrsija [5]

Da lijep gaj ti mjeri korak

U dvorištu glas koka sija

Zora u svodu rujnih bora

Ljubav dolazi da te vija

I sa Venerom Mars se vrati

Ludo se ljube ispred mjesta

Nevinih gdje pod pljuskom latī

Sa ruža mnogi bog prelestan

Ružičast ide go plesati

Dođi moja će da postane

Nježnost te cvatnje namjesnicom

Narav je divna zna da gane

I već zvižduće Pan šumicom

Vlažne su žabe raspjevane

Mnogi bogovi propali su

Na vodom plaču vrbe zato

Veliki Pan su Ljubav Isus

Mrtvi mjauču mačke dato

Meni je plakat u Parizu

Ja što znam pjesme kraljicama

I jadikovke doba moga

I himne roba murinama [6]

I romanse nevoljenoga

I popijevke sirenama

Ljubav je mrtva strah je mene

Ja te idole krasne volim

Te nalik na nju uspomene

Ostajem vjeran i pun boli

Poput Mauzolove [7] žene

Gospodaru vjeran ko doga

Tom bršljanu što deblo ovi

Kozaci se s Dona što Boga

Štuju ti pjanci i lopovi

Drže stepa i dekaloga

Nek Polumjesec vaš je jaram

Ta meta zjena astroloških

Sultan sam čija moć ne vara

Kozaci moji zaporoški

I blistam sjajem Gospodara Budite vjerni podanici Moji tako im Sultan piše Nasmijaše i n temici
Njemu u pismu odvratiše Smjesta pri jednoj voštanici ODGOVOR ZAPOROŠKIH KOZAKA
CARIGRADSKOM SULTANU [7] Zlikovče gori no Baraba Nalik anđelu zlom rogatom Kakav Belzebub ti
si baba Koju hrane nečist i blato Nećemo doći na tvoja sabat Ti si solunska riba gnjila Užasnih snova
duga niska Koplja ti oči izvadila Majka ti pusti prdž driskav I s proljevom te porodila
Krvniče s Dnjestra rane bilo

Čireve kraste voliš jako

Kobilje dupe svinjsko rilo

Bogatstva svoja čuvaj svako

Ljekove da bi ti platilo

***

O Mlečna stazo što si slika

Belih izvora Kanaana

I belih tela ljubavnika

Da l ćemo k drugim maglinama

Mrtvi plivati tobom ikad

Kurva s očima punim žali

I što panterin kras je ovi

Ljubavi okus su imali

Grk firentinski vam celovi

Naše su sudbe odbijali

Ostaviše trag zvezdan njene

Oči u kojim za drhtavih

Večeri plivahu sirene

Od ugriz-celova krvavih

Kume vile nam ucveljene

No zbilja je u trenu svakom

Moja duša i srce čeka

Na mostu ću Povratka ako

Vrati se ova žena nekad

Reći da mi je milo jako

Glavu i srce prazne videh

Čitavo nebo iz njih teče

To s bačvama su Danaide [8]

I kojim putem da do sreće

Nevinoga se čeda ide

Zaboraviti ja ne želim

Golubicu mi belu radu

Bez latica moj pristan beli

Moju daleku Desiradu [9]

Ružu mi klinčac moj nesveli

Pa mnogi satir i piraust [10]

Egipani i zli duhovi

Od sudbe proklet ili Faust

Ko u Kaleu uže vrat ovi [11]

Nad mojom boli holokaust

Boli sudbine što udvoje

Jednorog s Jarcem neizvesni

Beže duša i telo moje

Od božanske lomače resi

Nju zvežđe cveće jutra tvojeg

Nesrećo bože bled s očima

Slonokosnim da li te rese

Ludi žreci je li tvojima

Žrtavama zalud što plače se

I ne verujmo da te ima

Bože bogova što sjeseni

Mreš i puzanjem mene pratiš

Koliko li pedalja meni

Zemlja po pravu mora dati

O stara zmijo moja seni

Vodih te te k suncu jer ga voliš

Nek je u tebi upamćeno

Mračna suprugo koju volim

Moja si jer si ništa seno

Zbog mene samog si u boli

Sve zasneženo mrtva zima

Spalismo bele sve košnice

U baštama i voćnjacima

I pevaju sa grana ptice

Jasna prolet lak april svima

Argiraspide [12] večne slèdi

Smrt sneg sa srebrn-štitovima

Beži od dendrofora [13] bledih

Proleća dragog ubogima

Smeše se vlažne oči bedi

Teško mi je srce ko zadak

Dama koje su Damaskinje

Ljubavi odveć voleh sada

Mene previše patnje kinje

Van korica su sedam špada

Melanholija špada sedam

Bez zubaca bol svetla što je

U srcu mom su ludost gleda

Kako da sudi na zlo moje

Zar zaboravu to da predam

SEDAM ŠPADA [14]

Od srebra sva je prva čije

Treptavo ime je Palina [15]

Oštrac od snežnog neba Krije

Krvavu sudbu gibelina

Vulkan je umro kujući je

Druga je Nubos [16] razdragana

I krasna duga poput dara

Bogovima za svadbe dana

Trideset veselih Bećara [17]

Ubi zavešta nju Grdana [18]

A treću ženski plavu ali

Kurkoprijap bit ne presta [19]

Lul de Faltenen su nazvali[20]

I nosi stolnjak njen Ernesta

Hermesa sad je kepec mali [21]

Četvrta Maluren zelena [22]

S pozlatom reka kad uveče

Tu priobalci si voljena

Tela kupaju i kad teče

Veslačka pesma njom ko njena

A petu Sen-Fabo nareče [23]

Neko najlepšu od preslica

Čempres sa groba na kom kleče

Četiri vetra i sred tmica

Postaje baklja svako veče

Šesta je metal slave to je

Prijatelj nežnih ruku lakih

Svako nas jutro s njim razdvoje

Zbogom idite ovud svaki

Kokot fanfare smoren poje

A iznemože sedma sama

To žena mrtva ruža biće

Hvala poslednjem što dver namah

Ljubavi moje zaklopiće

Ne upoznah se nikad s vama

***

O Mlječna stazo što si slika

Bijelih vrela Kanaana

Bijelih puti ljubavnika

Da l ćemo k drugim maglinama

Mrtvi plivati tobom ikad

Pjesmom nebeska što se čini

Demoni slučaja nas vode

Uz izgubljene zvuke njinih

Violina naš ljudski rode

Plešeš natraške na padini

Sudbe sudbe nepronične ti

Kraljevi koje ludost kinji

Cvokot zvijeda i kreveti

S lažnim ženama u pustinji

Što povijest je optereti

Luitpold [24] taj princ regent stari

Tutor kraljevstva luda dva je

Jeca li s mišlju na te stvari

Kada Ivanjska noć se sjajem

Svitaca zlatnih muha zari

Kod dvorca vlasnice lišena

Barka što barkarole poje

Po jezeru od bjeline na

Proljećnom vjetru plovio je

Taj labud koji mre sirena

Jednom udave srebrn-vali

Kralja i zatim leš se njemu

Zinuvši vrati ka obali

Da tu spi mlitav a lice mu

K nebu promjena gdje ne fali

June u sunca tvog liri je

Žar i bolne mi prste peče

Ludila tužne melodije

Pun dok kroz krasni Pariz šećem

A srčanosti da mrem nije

Nedelja kao vječna teče

Tu a verglovi po svim sivim

Tim dvorištima svuda ječe

Ko u Pizi je toranj krivi

Nagnuto s balkona cvijeće

Uveče Pariz pjan od džina

Plamsav od elektriciteta

Tramvajska svirka diljem šina

Kičmom im zelen oganj šeta

Ludilo poje svih mašina

Zovu te krčme pune dima

Svom ljubavlju svojih Cigana

Svim prehlađenim sifonima

Momčad keceljom opasana

Toliku za te ljubav imah

Ja što znam pjesme kraljicama

I jadikovke doba moga

I himne roba murinama

I romanse nevoljenoga

I popijevke sirenama

Prev. Marko Vešović i Sunita Subašić-Thomas

1 Paul Léautaud i na jednom mjestu ispričao kako je Pjesma nevoljenog , koja se smatra najboljom
ljubavnom pjesmom francuske, a možda i čitave svjetske književnosti, nije uopšte bila primijećena u
Mercure de France , dok mu je jednom u nekom razgovoru sam Apollinaire nije spomenuo, nakon
čega je odmah objavljena. Upravo u znak sjećanja na te okolnosti, pjesma je u Alkoholima
posvećena Paulu Léautaudu .

2 U indijskoj mitologiji Sakuntala I Dušmantina žena i majka cara Barate. Njena prayed nalazi u
Mahabharati , inspired i Kalidasine drama.

3 Četrdeset mučenika iz Sebaste ili Sevasteje, tada Mala Armenija, danas Siwas u Tuskoj, koji su kao
vojnici služili u slavnoj XII legiji, zvanoj "Legio fulminata Melitensis", odabrali su kao poklonici
hrišćanstva umrijeti za svoju vjeru u vrijeme progona cara Licinija, iako is radilo o veoma okrutnoj
smrti: da umru u vodi koja se ledila.

4 Ova jutarnja pjesma, aubade , kao što sam Apollinaris kasnije kaže u jednom pismu Madeleini, "nije
posebno djelo nego međuigra umetnuta u Pjesmu nevoljenog, to napisana I 1903. kao sjećanje na
moju prvu ljubav u dvadesetoj godini prema jednoj Engleskinji koju sam sreo u Njemačkoj ". Priznaje
da je su izrazi u toj pjesmi oštri i uvredljivi prema djevojci koja ga uopšte nije razumjela, koja ga je
voljela, ali koju je bila zbunjena što voli jednog pjesnika. Dva puta je išao u London da je vidi, ali brak
nije bio moguć i sve sredilo tako što je ona otišla u Ameriku i tamo se udala. Apollinaire kaže da i jako
patio i da se osjećao nevoljenim u toj pjesmi, ali da i u biti on bio onaj koji nije znao voljeti.
5 Vaskrsija I originated Paquette, kombinacija Uskrsa (Easter) i daisy (tratinčice), koja cvjeta upravo
na Vaskrs.

6 Moray I riba gruj ili grum, u Dalmaciji I zovu i murina. Opasna riba, snažnog ugriza, izgledom
podsjeća na zmiju. Danju i skrivena u pukotinama podvodnih stijena, odakle joj samo viri glava.
Neprestano otvorene ralje oštrih zuba djeluju jezivo. Zube nema samo u vilicama, nego i na nepcu i
kostima grla. Seneka priča da je Vedius Polion jednom htio kazniti svog roba zato što je razbio
kristalnu kupu pred imperatorom Augusti jako neuobičajenom smrću - bacio ga i ogromni bazen gdje
je uzgajao murine. Dijete je uspjelo da se izvuče iz ruku koje su ga držale i da baci pred noge
imperatoru, tražeći mu samo jednu milost, da umre na neki drugi način. Potresen tolikom
okrutnošću, imperator I oslobodio roba. Nakon toga I polomio sve kristalne kupe i njima napunio
bazen.

7 Mauzolej u Halikarnasu podigla I Artemizija svom mužu, karijskom kralju Mauzolu. Postao i simbol
supružanske vjernosti, jedno od sedam svjetskih čuda, a po ovom divnom nadgrobnom spomeniku
nazvane su sve slične građevine u svijetu.

8 Danaide kanaja, koje prate svog oca, koji bježi u Arg pred nećacima, sinovima svog brata Egipta,
kojima nije htio dati svoje kćeri, nego je izazvao rat, u kojem je poražen. Nakon što su predložile
pomirenje, udaju se za svoje rođake, koje, zatim, po naređenju svog oca, ubiju u prvoj bračnoj noći.
Atena i Hermes oslobodili su ih krivnje, ali su nakon smrti ipak kažnjene da neprestano pune ćupove
bez dna. Zbog toga Danaida simbolizira težak i uzaludan posao.

9 Desirada i naziv prvog ostrva na koje Kristofor Kolumbo nailazi 21 dan nakon što I napustio
Kanarska ostrva.

10 Neka vrsta mitološkog krilatog daždevnjaka rođenog iz vatre.

11Aluzija na poznatu epizodu iz stogodišnjeg rata, kada i grad Kale (Calais) bio u opsadi, pa se šest
njegovih stanovnika žrtvovalo da spasi ostale, što je Edvard III prihvatio, je je bio umoran i iznerviran
dugim otporom. Njegova supruga, Philippa od Hainauta uspjela ga je ipak ubijediti da poštedi te
ljude, koji su s konopcem oko vrata došli predati ključeve grada i dvorca, mada su stanovnici ipak
morali napustiti grad kad su Englezi stigli. To i jedna od najpoznatijih grupa kipova u bronzi Augusta
Rodina, narudžba grada Kalea, svečano otkrivena 1895.

12 Argiraspidi (na grčkom srebrni oklopi) - elitni pješadijski odred vojske Aleksandra Velikog.
13 Dendrofori su nosili sveto drvo u procesijama u čast Demetri. Kod Apollinairea su dendrofori
jednostavne i blijede visibabe, prvi znaci nepobjedive plodnosti prirode.

14 Špada dolazi od ital. spada, mač ili sablja . Simbol sedam mačeva i hrišćanski motiv, potiče od
"gospe žalosne" ili "Marije od sedam žalosti", kojoj sedam mačeva probada srce, simbolizirajući
mistične žalosti. U tarotu ova karta označava uzaludnost, pitanje o smislu svega.

15 Ime prvog mača Pâline potiče od riječi pale (blijed). Cijelom strijón dominijo blijeda, srebrna
boja, pa je to možda i smisao gibelina, riječ koja ne potiče od pripadnika srednjovjekovnih protivnika
gvelfa, nego od brda Gibel, koje je bijelo, a to je u srednjem vijeku bio naziv za Etnu i sinonim za bijelu
boju .

16 Nouboss je mač koji za interpretatore predstavljao najveći problem. Kako I have vesela duga ,
mogao bi biti Venerin pojas.

17 Bé-Rieux su, takođe, ostali nerazriješeno pitanje, jer je riječ izmišljena. Lawler pretpostavlja da
znači bel-laughter, gay luron , to jest veseli bećari, ali nije siguran, kaže Garnet Rees u svom izdanju
"Alkohola" iz 1975. i iznosi pretpostavku da, možda, potiču od "Berruyeur" koji su u srednjem vijeku
bili na lošem glasu kao kavgadžije, inače je to naziv za stanovnike grada Bourža (Bourgesa), koji is
nalazi u pokrajini Berry. Meni se čini se da ovo "bé" dolazi od "béer, yawn", toe zadržalo samo u
izrazu "open-mouthed", "otvorenih razjapljenih, usta". Ti veselnici bi se, dakle, smijali široko
otvorenih usta, ali zašto ih je trideset? Odgovor, možda, treba potražiti u astrologiji.

18 Carabosse I saw Grdana.

19 Kurkopriap I pokušaj prevoda Chibriape, kovanice koju I napravio Apollinaire vjerovatno od

cock , što znači penis i Priape , rimski bog plodnosti., A mač zovu još i Lul Falusdrži (vjerovatno od
Fallus and hold, dok je lul opet penis u nekim valonskim dijalektima).

20 Hermes je u grčkoj mitologiji glasnik bogova, zaštitnik putnika i lopova, pastira i pjesnika, atletičara
i trgovaca.

21 Obilje faličkih simbola objašnjava zašto i Hermes bio džin, a prinošenjem simbola muškosti na
liturgijskom stolnjaku postaje patuljak, uz igru riječima Hermes-Ernest.

22 Ime mača Malourene I izmišljeno na osnovu Manurhin, što je marka revolvera, u prvoj verziji bilo I
"Malhourin", ali I Apollinaire odustao, smatrajući ovu aluziju suviše laganom.
23 Peti I'm my mother Sveti Lijepi Pričalac , vjerovatno kontrakcija od "fabella" i "beautiful".
Zapaženo i da ued name proznom tekstu Apollinaire tako naziva jezik, at Onirokritici zmijske jezike.

24 Luitpold I Leopold von Wittelsbach Hei Leopold Bavarski. Kako I Ludvig II organic proglašen
nesposobnim da vlada, Leopold I postao princ-regent. Nađen i mrtav u Starnberškom jezeru sedmicu
nakon toga, a izgleda da je ta smrt vezana za neku ljubavnu priču, pa je vlast preuzeo njegov brat
Oton, bez obzira što i prije toga i sam bio interniran.