Austro-ugarska nagodba

Austro-ugarska nagodba (njem.: Ausgleich mađ.: kiegyezés) se odnosi na kompromis ili nagodbu iz februara 1867. godine, koja je ustanovila Dualnu monarhiju Austro-Ugarsku, koju su potpisali Franjo Josip i mađarska delegacija, predvođena Ferencom Deákom. Nagodbu su pratile brojne propale Ustavne promjene Habsburške monarhije. Prema sadržaju Nagodbe, Mađari su postali dominantni u vladi Mađarske, te su dobili skoro ravnopravan status kao i austrijska vlada u Beču, dok zajednički vladar ima ovlasti za vojsku, flotu, vanjske poslove i slično. Nagodbe Monarhija je ustrojena kao zajednica dviju država (dualizam), od kojih je svaka imala zasebni ustav i tijela državne vlasti, a zajednički su im bili vladar, vojska, vanjski poslovi i za sve to nužne financije.

Nagodbu su potpisali Franjo Josip I. i mađarska delegacija na čelu s Ferencom Deákom. Pratile su je brojne propale ustavne promjene Habsburške Monarhije.

Državnopravnim ugovorom, načinjenim 1867. kojim su uređeni odnosi među zemljama pod vlašću Habsburgovaca za posljednjih 50 godina opstojanja Monarhije. Nagodba je nastala kao rezultat sporazuma između austrijskih i ugarskih vladajućih političkih krugova. Formalno su je tvorila dva zakona: jedan se odnosio na austrijski, a drugi na ugarski dio Monarhije.

Dualna Monarhija, napravljena na temelju Nagodbe, bila je, za ta vremena, vrlo dobro rješenje, ali opstala je samo 50 godina, sve dok se nije raspala porazom monarhije u Prvom svjetskom ratu 1918. godine.

Također pogledajte

• Austro-Ugarska

Nedovršeni članak Austro-ugarska nagodba koji govori o historiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.