Julije Paul
Julije Paul (lat. Iulius Paulus, grč. Ιούλιος Παύλος), poznat i kao Pavle, je istaknuti rimski pravnik iz drugog stoljeća nove ere. Bio je Papinijanov učenik. Drugi je po zastupljenosti i citiranju svojih dela u Digesta (šestina Justinijanovih digesta se sastoji od fragmenata Paulovih radova).[1]
Djela
[уреди | уреди извор]Veliki broj njegovih djela je namijenjen nastavi (Institutiones, Manualia, Regulae). Osim toga ostavio je komentar pretorskom ediktu (Libri ad edictum, u 16 knjiga) te mnoge druge komentare i monografije. Poznato je i njegovo djelo Sententiae (Sententiarum ad filium libri quinque), jedno od rijetkih neposredno sačuvanih klasičnih djela uz brojne prerade u postklasičnom periodu.[2][1]
Poznat je po izvanrednoj definiciji obligacionog odnosa koja glasi: Obligationum substantia non in eo consistit ut aliquod corps nostrum aut srvitutem nostram faciat, sed ut alium nobis obstrignat ad dandum aliquid, vel faciendum vel praestandum (Suština obligacija ne sastoji se u tome da nam neko pribavi stvar ili službenost, nego da drugoga obaveže prema nama da nam nešto prenese u svojinu, da nam nešto učini ili da na nas prenese državinu).[3] U Digestama, Paul je napisao odlomak o novcu. Paulus je predstavio teoriju o novcu, sličnu Aristotelu, da je nastao zbog neprijatnosti trampe (tj. sa pretpostavkom o početnoj ekonomiji razmjene u naturi ili "barteru" koja prethodi novcu).[4]
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ а б Ромац, Анте (1981). Римско право. стр. 41.
- ^ Honoré, Tony (2003), „Iulius Paulus”, Ур.: Hornblower, Simon; Spawforth, Anthony, The Oxford Classical Dictionary (3rd изд.), Oxford: OxfordUP, стр. 785—6, ISBN 978-0-19-860641-3
- ^ Станојевић, Обрад (2000). Римско право. Магистрат. стр. 271. ISBN 9958-9733-9-1.
- ^ Schumpeter, Joseph A (1954). History of Economic Analysis.. Oxford University Press. — Part II (From the Beginnings to The First Classical Situation (to About 1790)), chapter 1 (Graeco-Roman Economics), section 7 (The Contribution of the Romans), page 70, footnote 6.
