Rusinski jezik

istočnoslavenski jezik

Rusinski jezik (ponegdje se navodi kao istočnorusinski; ISO 639-3: rue) je istočnoslavenski jezik jezik koji se govore Rusini uglavnom u zapadnoj Ukrajini, kao i u susjednim regijama Slovačke i Poljske, a pisan je ćiriličnim pismom.[10]

Rusinski jezik
русинськый язык; руски язик
Jezička porodica
Broj govornikaoko 624.000
Ukrajina – 560.000
Slovačka – 38,679[1]
Srbija – 15,626[2]
Poljska – 10,000[3]
Hrvatska – 2,337[4]
Mađarska – 1,113[5]
Češka – 777[6]
Službeni status
Služben u Srbija
Manjinski jezik u Bosna i Hercegovina,[7]
Hrvatska,[7]
Češka,[7]
Mađarska,[7][8]
Poljska,[7][9]
Rumunija,[7]
Slovačka,
Ukrajina,
Jezički kod
ISO 639-3rue
Linguasphere53-AAA-ec
Glottologrusy1239
Karta
Rusinski je klasifikovan kao ugrožen po klasifikaciji UNESCO Atlas svjetskih ugroženih jezika
Također pogledajte:
Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika

Prema procjeni iz 2000. godine, u Ukrajini ovaj jezik govori oko 560.000 ljudi i ukupno 623.960 u svijetu. U Slovačkoj živi 24.200 govornika ovog jezika gdje je 60% Rusina asimilirano u Slovake - jezično i kulturno. Podatak za Bjelorusiju nije dostupan. Većina govornika živi u oblasti poznatoj kao Karpatska Rutenija koja se proteže od Zakarpatja, na zapadu do istočne Slovačke i jugoistočne Poljske.[11]

U južnoslavenskim zemljama govori se zapadna varijanta Rusinskog jezika gdje ga se naziva zapadnorusinskim, ali ovaj jezik, tačnije mikrojezik nije priznat kao poseban jezik i nema svoj kodni naziv. Rusinskim jezikom govore etnički Rusini, koji naseljavaju panonsko rusinsko lingvističko ostrvo u Vojvodini, Srbija,[11] kao i rusinska dijaspora širom svijeta.[12][13]

Institut za rusinski jezik i kulturu osnovan je u Prešovu 1993. godine. Rusinski književni jezik je kodifikovan i priznat u Slovačkoj 1995. godine. Priznala ga je državna vlada i akademici u Bratislavi.

Prema Evropskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima, rusinski je zvanično priznat kao zaštićeni manjinski jezik od strane Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Mađarske, Rumunije, Poljske, Srbije i Slovačke.[7]

Kategorizacija rusinskog jezika kao jezika ili dijalekta izvor je kontroverzi.[14] Češki, slovački i mađarski, kao i američki i neki poljski i srpski lingvisti ga tretiraju kao poseban jezik[15] (sa sopstvenim ISO 639-3 kodom), dok drugi naučnici (u Ukrajini, Poljskoj, Srbija i Rumunija) ga tretiraju kao dijalekt ukrajinskog.[16]

Reference

uredi
  1. ^ "Number of population by mother tongue in the Slovak Republic at 1. 1. 2021". Statistical Office of the Slovak Republic. Arhivirano s originala, 21. 1. 2022. Pristupljeno 21. 1. 2022.
  2. ^ Republic of Serbia, Republic Statistical Office (24. 12. 2002). "Final results of the census 2002" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 6. 3. 2009. Pristupljeno 16. 12. 2010.
  3. ^ "Home" (PDF). Central Statistical Office of Poland. Arhivirano s originala (PDF), 16. 1. 2013. Pristupljeno 22. 3. 2012.
  4. ^ "Republic of Croatia – Central Bureau of Statistics". Crostat. Arhivirano s originala, 27. 5. 2006. Pristupljeno 5. 9. 2010.
  5. ^ "1.28 Population by mother tongue, nationality and sex, 1900–2001". Hungarian Central Statistical Office. 2001. Arhivirano s originala, 20. 11. 2012. Pristupljeno 28. 2. 2012.
  6. ^ "Obyvatelstvo podle věku, mateřského jazyka a pohlaví". Arhivirano s originala, 27. 6. 2015. Pristupljeno 2. 11. 2012.
  7. ^ a b c d e f g Council of Europe 2021.
  8. ^ "Implementation of the Charter in Hungary". Database for the European Charter for Regional or Minority Languages. Public Foundation for European Comparative Minority Research. Arhivirano s originala, 27. 2. 2014. Pristupljeno 16. 6. 2014.
  9. ^ "I Raport dla Sekretarza Rady Europy z realizacji przez Rzeczpospolitą Polską postanowień Europejskiej karty języków regionalnych lub mniejszościowych" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 1. 7. 2014. Pristupljeno 28. 4. 2019.
  10. ^ Pugh 2009, str. 7.
  11. ^ a b Pugh 2009, str. 3.
  12. ^ Magocsi i Pop 2005, str. 267-281.
  13. ^ Kushko 2007, str. 111-132.
  14. ^ Moser 2016, str. 124-139.
  15. ^ Bernard Comrie, "Slavic Languages," International Encyclopedia of Linguistics (1992, Oxford, Vol 3), pp. 452–456.
    Ethnologue, 16th edition
  16. ^ George Y. Shevelov, "Ukrainian," The Slavonic Languages, ed. Bernard Comrie and Greville G. Corbett (1993, Routledge), pp. 947–998.

Izvori

uredi

Također pogledajte

uredi


pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy