Agresivni rat
Agresorski rat, ponekad i osvajački rat, je vojni sukob koji se vodi bez opravdanja samoodbrane, obično radi teritorijalne dobiti i pokoravanja.
Ratovi bez međunarodnog legaliteta (tj. ne iz samoodbrane niti sankcionisani od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija) mogu se smatrati ratovima agresije; međutim, samo ovo obično ne predstavlja definiciju agresorskog rata; određeni ratovi mogu biti nezakoniti, ali ne i agresivni (jedan primjer je rat za rješavanje graničnog spora gdje inicijator ima razuman zahtjev i ograničene ciljeve).
U presudi Međunarodnog vojnog suda u Nirnbergu, koja je uslijedila nakon Drugog svjetskog rata, „Rat je u suštini zla stvar. Njegove posljedice nisu ograničene samo na zaraćene države, već utiču na cijeli svijet. Stoga pokretanje agresorskog rata nije samo međunarodni zločin; to je najviši međunarodni zločin koji se od ostalih ratnih zločina razlikuje samo po tome što u sebi sadrži nagomilano zlo cjeline."[1][2] Član 39 Povelje Ujedinjenih nacija predviđa da će Vijeće sigurnosti UN-a utvrditi postojanje bilo kakvog akta agresije i „daće preporuke ili odlučiti koje mjere će se poduzeti u skladu s članovima 41. i 42. za održavanje ili obnovu međunarodnog mira i sigurnost“.
Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda spominje zločin agresije kao jedan od "najtežih zločina od interesa za međunarodnu zajednicu" i predviđa da zločin spada u nadležnost Međunarodnog krivičnog suda (ICC). Međutim, Rimski statut propisuje da MKS ne može vršiti svoju nadležnost nad zločinom agresije sve dok se države ugovornice ne dogovore o definiciji zločina i ne utvrde uslove pod kojima se može krivično goniti. Na Revizijskoj konferenciji u Kampali 11. juna 2010. godine, ukupno 111 država članica Suda konsenzusom se složilo da usvoji rezoluciju kojom se prihvata definicija zločina i uslovi za vršenje nadležnosti nad ovim zločinom.[3] Relevantne izmjene i dopune Statuta, međutim, još nisu stupile na snagu 14. maja 2012. [potrebno ažuriranje]
Možda je prvo suđenje za vođenje agresivnog rata ono sicilijanskom kralju Conradinu 1268.[4]
Porijeklo koncepta, tvrdi autor Peter Maguire, proizašlo je iz rasprave o članu 231 Versajskog ugovora iz 1919.: „Njemačka prihvata odgovornost Njemačke i njenih saveznika za izazivanje svih gubitaka i štete kojima su saveznici i pridruženi Vlade i njihovi državljani su podvrgnuti kao posljedica rata koji im je nametnula agresija Njemačke i njenih saveznika.” [5]
Bilješke
[uredi | uredi izvor]- ^ The International Military Tribunal for Germany (30. 9. 1946), Judgment of the International Military Tribunal for the Trial of German Major War Criminals: The Nazi Regime in Germany, The Avalon Project, Yale University
- ^ Broomhall, Bruce (2003). International justice and the International Criminal Court (2 izd.). Oxford University Press. str. 46. ISBN 978-0-19-925600-6.
- ^ "Resolution RC/Res.6 !" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 20. 3. 2012. Pristupljeno 14. 5. 2012.
- ^ Cryer, Robert; et al. (2010). An introduction to international criminal law and procedure (2nd izd.). Cambridge [UK]: Cambridge University Press. str. 312. ISBN 978-0-521-13581-8.
- ^ Stephen C. Neff (2005). War and the Law of Nations: A General History. Cambridge UP. str. 289. ISBN 9781139445238.