Ehud Olmert
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Ehud Olmert אהוד אולמרט | |
|---|---|
 | |
| 12. premijer Izraela | |
| Vrijeme na dužnosti 4. januar 2006 – 31. mart 2009. V.d.: 4. januar 2006 – 14. april 2006. | |
| Prethodnik | Arijel Šaron |
| Nasljednik | Benjamin Netanyahu |
| Gradonačelnik Jerusalema | |
| Vrijeme na dužnosti 2. novembar 1993 – 16. februar 2003. | |
| Prethodnik | Teddy Kollek |
| Nasljednik | Uri Lupolianski |
| Lični podaci | |
| Rođenje | 30. septembar 1945 Binyamina-Giv'at Ada, Britanska Palestina |
| Supružnik | Aliza Olmert |
| Djeca | 4 |
| Vjera | Judaizam |
Ehud Olmert (hebrejski: אהוד אולמרט; prezime mu se također izgovara i kao Ulmert; 30. septembar 1945.) je izraelski političar i bivši premijer Izraela. Dana 4. januara 2006. je privremeno preuzeo premijerske ovlasti nakon što je premijer Arijel Šaron doživio hemoragični moždani udar.
Olmert je u izraelskoj vladi također vršio dužnost zamjenika premijera, ministra financija i ministra industrije, trgovine i rada, isto kao i ministra odgovornog za upravljanje izraelskim zemljištem. Bivši je član stranke Kadima koju je osnovao upravo Arijel Šaron.
Olmert je rođen u gradu Binyamina u tadašnjem britanskom mandatu Palestine. U djetinjstvu je bio članom omladine Beitara, desničarskog cionističkog pokreta. Odatle potječe njegova velika ljubav prema nogometnom klubu Beitar Jerusalem, povezanim s tim pokretom.
Olmert je diplomirao psihologiju, filozofiju i pravo na Hebrejskom univerzitetu u Jeruzalemu, te se bavio odvjetništvom.
Politikom se počeo baviti kao član desničarske stranke Likud. Godine 1973. je kao njen član izabran u Kneset. Nakon toga će u Kneset biti izabran sedam puta. Brzo je napredovao u stranci, iako će to neki novinski napisi djelomično pripisivati vezama s organiziranim kriminalom.
Godine 1988. je postao ministrom za manjine, a godine 1990. ministrom turizma.
Taj je položaj napustio kako bi se 1993. godine kandidirao za gradonačelnika Jerusalema. Njegova pobjeda je po prvi put to mjesto donijela jednom članu Likuda. Olmert je ostao zabilježen po ambicioznim projektima obnove grada i poboljšavanja gradskog transporta, koji su mu donijeli veliku popularnost i drugi mandat.
U januaru 2003. godine Olmert je ponovno izabran u Kneset, i u ime Likuda je vodio pregovore s laburistima o stvaranju koalicione vlade na čelu sa Sharonom. U toj vladi je postao zamjenik premijera te ministar industrije, trgovine i rada, a kraće vrijeme je bio i ministrom telekomunikacija.
U augustu 2005, Olmert, poznat po nekadašnjem žestokom protivljenju sporazumu iz Camp Davida i izraelskom povlačenju sa Sinaja, odlučio je podržati Sharona u njegovoj odluci da se izraelske snage povuku iz Pojasa Gaze. Kada je Benjamin Netanyahu iz protesta napustio vladu, Olmert je postao vršilac dužnosti ministra financija.
Kada je Šaron objavio napuštanje Likuda i osnivanje nove stranke Kadima, Olmert je bio prvi od vodećih izraelskih političara koji mu se pridružio.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
|  | |
