Flauta

Flauta
Flauta
Klasifikacija	Drveni puhački instrument
Raspon tonova
Srodni instrumenti	Oboa · Klarinet · Pikolo · Fagot
Muzičari	Theobald Boehm James Galway James Phelan
Dodatni članci	Muzika · Muzički instrumenti · Puhački instrumenti · Muzički portal

Flauta je muzički instrument koji spada u porodicu drvenih puhačkih instrumenata. Sastoji se od tri ili rjeđe četiri dijela, koji se na spojevima uvlače (uklapaju) jedan u drugi i time se kontroliše štimanje. Instrument je dug 67 cm. Ulaz za zrak postavljen je sa strane i okružen je plosnatom usnom, koja je oblikovana tako da na nju naliježe donja usna svirača. Glava se nalazi naprijed i zatvorena je. Glavni mehanizam nalazi se na srednjem dijelu, koji služi za otvaranje i zatvaranje rupica. To je i najvažniji dio instrumenta jer se na njemu nalazi i najveći broj rupica, koje proizvode tonski zvuk, 16–18 poklopaca i veliki broj poluga kojima se oni pokreću. Na završnom dijelu, koji je otvoren, nalaze se dvije do tri rupice.

Dijeli se na blok-flautu i poprečnu flautu. Kod oba instrumenta je jedna dimenzija znatno veća od druge dvije. Razlikuju se u tome što se u blok-flautu zrak puše na vrhu instrumenta, tako da je instrument pravo ispred svirača i svira se držeći ruke ispred sebe, dok se kod poprečne flaute zrak također puše na vrhu instrumenta, ali sa strane, a instrument se drži s jedne strane lica i svira se držeći ruke na strani, ne videći ih.

Historijat

Flauta je postojala još u davnoj prošlosti, te spada u najstarije instrumente zbog jednostavnog principa stvaranja zvuka. Najstarije flaute gradile su se od kosti (Oyana Indijanci), bambusa, metala i gline. Početkom 19. vijeka flauta se našla u kritičnoj situaciji zbog promjene zvučnog ideala kojem je bio bliži klarinet. Jačina njenog zvuka nije bila dorasla novim koncertnim dvoranama, a skala je bila još uvijek tonski neujednačena i nečista. Taj problem 1847. riješio je Theobald Böhm, napravivši flautu koja je odgovarala tadašnjim zahtjevima, sa zvukovno i intonativno ujednačenom hromatskom ljestvicom (skalom) i pojačanim zvukom. Gradio je flaute od srebra i drveta. Izuzevši neznatne promjene, instrument je do danas ostao isti.

Današnje flaute mogu biti građene od raznih metala: bakra, nikla, cinka, srebra, zlata, platine, te stakla i sintetskih materijala. Njen trooktavni raspon obuhvata tonove c1(h)- c4(f4). Svira se sa devet prstiju. Sastoji se od tri dijela: glava flaute, srednji dio ili tijelo, te donji dio ili noga. Na flauti je moguće izvoditi vrlo brze pasaže, skokove, trilere, staccato, dvostruki i trostruki jezik i legato, te mnoge druge tehnike sviranja vezane isključivo za muziku 20. vijeka. Boja tona u donjem registru je tamna, u srednjem mehka, a u visokom svijetla i reska.