Idi na sadržaj

Nuh

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Stari prikaz Nuhove arke (mogulska minijatura iz 16. stoljeća)

Nuh (arapski: نوح) jest lik iz Biblije (Noa)[1] i Kur'ana, odabrani prorok ili poslanik. Biblijska priča o Noi sadržana je u Knjizi postanka, dok Kur’an sadrži cijelu suru s imenom Nuh. U Knjizi postanka Noa je spasio samo svoju porodicu, sebe i po dva predstavnika svake životinjske vrste, dok se u islamskim izvorima navodi da je spasio još 72 člana Nuhove vjerske zajednice.[2]

U islamu, uz Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, Nuh je jedan od petorice najodabranijih poslanika (Ulul-'azm).

Islamski prikaz

[uredi | uredi izvor]

Dio kapitalnog historijskog djela Početak i kraj klasičnog islamskog pisca i učenjaka Ibn Kesira se zove Kazivanje o vjerovjesnicima, u kojem je na nekoliko desetina stranica navedeno dosta islamskih tradicionalnih predaja vezano za poslanika Nuha.[3] Neke od tih predaja su i hadisi. Po islamskom učenju Nuh (نوح) je sin Lameha, a on sin Metuzalema, koji je sin Henoha (Idris), sina Jareda, koji je sin Malalela, a on sin Kenana, sina Enoša; on je sin Šita, koji je sin Adema, oca čovječanstva.

Kur'an na dosta mjesta govori o ovom poslaniku koji spada u takozvane Ulul-Azm (odabrane poslanike). Među tzv. ulul-azm spadaju također Ibrahim, Musa, Isa, Muhammed. U kur'anskoj predaji kaže se da je narod Benu Rasib imao nekoliko božanstava koje su obožavali. Tako se navodi da su imali idole: "Veda", "Suva'a", "Jegus", "Jeu'ka" i "Nesra". Također se navodi da je Nuh dobio poslanstvo u 50-oj godini života, a po drugim mišljenjima u 350-oj:

I mi smo poslali Nuha njegovom narodu, pa je među njima ostao hiljadu, manje pedeset godina, pa ih je zadesio potop dok su činili nasilje. (Kur'an, sura El-Ankebut, 14. i 15. ajet).

Nakon što je Bog (Allah) poslao Nuha da opominje svoj narod da se kloni loših djela, nasilja jednih prema drugima, politeizma, kao i da se vrate obožavanju jednog Boga, kaže se da je bezuspješno to radio 950 godina (po islamskom vjerovanju prijašnji narodi su bili viši i duže su živjeli nego moderni čovjek).

Nakon toga dolazi naredba Nuhu da gradi lađu, u koju će dovesti po par od svake životinje. On i malobrojna zajednica vjernika (72 muškarca i žene) počinju taj veliki projekat:

I on je pravio lađu, kad god bi kraj njega prolazile glavešine naroda njegovog, izrugivali bi mu se. (Kur'an, sura Hud, 36. ajet).

Ibn-Abbas kaže da je lađa bila duga hiljadu i dvije stotine aršina (1 aršin je 68 cm), široka šest stotina aršina. Imala je tri sprata, a sa gornje strane je bila zaštićena pokrivačem:

Pa smo nebeska vrata otvorili vodi koja je neprekidno lila, i učinili da iz zemlje provru izvori, pa su se vode sastale, kako je bilo i određeno. A njega smo na lađi nosili, od dasaka i klinaca. (Kur'an, El-Kamer, 10-13).

U predajama se navodi i da je Nuhov sin Jam (Kenan) također potopljen i da nije vjerovao ocu.

Nakon putovanja od 150 dana (Katade) lađa je pristala na brdu El-Džudijj. Vjeruje se da je to planina Ararat u Turskoj.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Knjiga postanka, Biblija
  2. ^ Nuh (sura)
  3. ^ Ibn Kesir. Početak i kraj, Kazivanje o vjerovjesnicima.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy