Pobunjeni rob

Pobunjeni rob, mermerni kip koji je uradio Michelangelo, Louvre muzej u Parizu

Pobunjeni rob je mermerni kip koji je 1513. godine uradio italijanski renesansni umjetnik Michelangelo Buonarroti. Kip je visok 2,15 m, a danas se nalazi u pariskom Louvreu.

Historija

Dvije statue pod nazivima Umirući rob i Pobunjeni rob iz Louvrea potječu iz druge verzije grobnice pape Julija II koju su naručili papini nasljednici, italijanska plemićka porodica Della Rovere u maju 1513. godine. Iako su poništeni početni planovi za gigantski mauzolej, posao je još uvijek bio monumentalan, s hodnikom bogato ukrašenim skulpturama, tako da je Michelangelo odmah bio zadužen da obavi ovaj ogromni posao. Među prvim dovršenim djelima bile su dvije već navedene skulpture (preimenovane u "robove" tek u 19. vijeku), namijenjene donjem dijelu pogrebnog spomenika, pored pilastara koji su uokvirivali niše u kojima su se nalazile dvije statue Viktorije, antičke boginje pobjede. Njihove poze bile su određene potrebama ovog arhitektonskog okruženja, tako da s prednje strane imaju veliki učinak na posjetitelje, međutim bočnim stranama skulptura bilo je posvećeno manje pažnje nego inače.

Datum izrade dva kipa potvrđuje pismo Michelangela Marcellou dei Coviju u kojem govori o pogledu Luce Signorellija u njegovoj rimskoj kući, dok je radio na "figuri mramora visokoj četiri lakta, čije su ruke iza leđa".

Sve skulpture iz serije "robovi" proizvedeni u umjetnikovom ateljeu uklonjeni su iz pogrebnog spomenika u njegovoj konačnoj verziji, dovršenoj 1542. godine. Michelangelo je 1546. godine poklonio ove dvije skulpture (koje se danas čuvaju u Louvreu) Robertu Strozziju u znak zahvalnosti za njegovo velikodušno gostoprimstvo u njegovoj rimskoj kući tokom perioda u julu 1544. i junu 1546. godine kad je Michelangelo bio bolestan. Kada je Strozzi u aprilu 1550. godine bio protjeran u Lyon zbog protivljenja Cosimu I de' Mediciju, prevezao je sa sobom i dva Michelangelova kipa. U aprilu 1578. godine kipovi su postavljeni na pogled u dvije niše u dvorištu zamka pozornika Montmorencya u Écouenu, blizu Pariza.

Godine 1632. prodao ih je Henri II de Montmorency kardinalu Richelieu, koji ih je poslao u njegov dvorac Château de Richelieu u danaŝnjoj administrativnoj pokrajini Poitou-Charentes, gdje ih je na putovanjima vidio Gianlorenzo Bernini koji ih je ilustrirao.

Godine 1749. vojvoda od Richelieua odveo ih je u Pariz i smjestio u Pavillon de Hanovre. Sakriveni su 1793. godine, ali kad ih je udovica posljednjeg maršala Richelieua pokušala staviti na prodaju, postali su vlasništvo vlade i uvršteni su u muzejsku zbirku koja se sada nalazi u Louvreu.

Opis i stil

Detalj

Skulpturom Pobunjeni rob Michelangelo vješto prikazuje ljudski otpor ropstvu i spremnost da podlegne neizbježnom. Bočni pogled na pobunjenog roba prikazuje izuzetno moćan torzo, koji povređuje njegovu masu od mesa i kostiju vezanu trakama koje ga vežu s leđa, pri čemu naizgled više liči na životinju nego od ljudsko biće. Teksture i površina platna koja skriva njegove genitalije je gruba kao i stjenoviti oslonac. Michelangelo je želio kod gledatelja u ovoj skulpturi uoči osobu kako se pokušava osloboditi vezova koji mu drže ruke iza leđa, uvrćući glavu i iskrivljujući torzo. Umjetnik je želio ostaviti dojam da se čovjek prikazan u skulpturi pokušava pomaknuti prema gledaocu, pri čemu su blago podignuto ​​rame i koljeno pridonijeli prostornom izgledu spomenika. Michelangelo je iskoristio svoje umjetničke vještine u stvaranju ove skulpture kako bi smislio zabavnu skulpturu i istovremeno prenio svoju poruku. Glavna Michelangelova tema u ovoj skulpturi bila je pokazati gledaocu bol i muku kroz koju su robovi prolazili u rukama svojih gospodara. Upotrebio je sliku golog muškarca u ovoj skulpturi da pokaže nivo poniženja koji su robovi prolazili kroz ruke svojih gospodara. Ovo remek djelo već neko vrijeme se veliča zbog svoje autentičnosti i dinamičnosti po ugledu na rimske uzore. Pored toga, blizu jednog bočnog koljena, može se vidjeti i profil glave majmuna.

Čini se da je kip sveukupno racionalniji, a bliži je likovima robova iz vremena trijumfa carskog Rima. Vidljivi položaj tijela, čini se da sa žestokim sučeljavanjem ruku i okova na leđima govori zatočeniku o zagonetnom zahtjevu. Slobodna ruka mladog roba povređuje leđa i čini se da ispravljeno stopalo koje je nepomično postavljeno na podnožju izražava nesalomljiv napor pri oslobađanju. Kao i u brojnim svojim radovima, Michelangelo se služio formalnim smjernicama penjajućeg zavoja kako bi lik učinio dinamičnim. Uz Umirućeg roba, figura u ovoj skulpturi podrazumijeva položaj podjarmljivanja, stanje nečuvenog ograničenja iz kojeg bi se po svaku cijenu trebalo pobjeći. Takoreći, izražavaju odlučnu želju za dubokom, modernom i političkom fleksibilnošću. Ova tema odražava život Michelangela budući da je bio vezan društvenim, ljudskim i zajedničkim preprekama, ali je on u osnovi ostao slobodan kroz svoje vješte umjetničke izraze.