Rak gušterače
Rak gušterače je naziv za maligni tumor gušterače. Nije tako čest kao ostali tipovi raka i postotak izlječivosti od te vrste karcinoma je najmanji. Kasno uzrokuje smetnje i kad se otkrije, najčešće je već u uznapredovalom stadiju i nije ga moguće operacijom odstraniti. Više od 95% pacijenata umire u roku od dvije godine nakon dijagnoze. U 95% slučajeva radi se o adenokarcinomu, a ostalih 5% uključuju tumore različite prirode. Najčešći faktori rizika su: starija životna dob, pušenje, ishrana pretjerano bogata mastima, a siromašna voćem i povrćem, debljina, smanjena fizička aktivnost, te ranije bolesti kao pankreatitis, dijabetes i ciroza jetre. Najčešće oboljevaju ljudi u čijoj je bliskoj porodici već bilo oboljelih od raka gušterače, raka ili polipoze debeloga crijeva, porodičnog raka dojke, nasljednog pankreatitisa, melanoma i raka jajnika.[1] Češći je kod muških nego kod ženskih osoba.[2]
Simptomi
[uredi | uredi izvor]Simptomi bolesti se ne pojavljuju ili su zanemarivi do uznapredovalog stadija bolesti. Kad se pojave, direktno zavise od lokalizacije i veličine tumora. Najčešće se javlja bol u gornjem dijelu stomaka ili u leđima, često sa širenjem pod lopatice, pojačava se nakon jela ili kod ležanja. Opća slabost, gubitak apetita i znatan gubitak težine karakteristični su za rak gušterače. Mogu biti prisutni mučnina i povraćanje, čak i duže vrijeme nakon uzimanja obroka, žutilo kože, očiju i tamna mokraća.
Jedan oblik tumora može uzrokovati smetnje u količini izlučivanja inzulina ili drugih hormona, što izaziva niz smetnji u probavljanju hrane, posebno masnoća, kao i probleme u razgradnji šećera, pa čak i razvitak dijabetesa. Često je ozbiljna depresija prvi simptom bolesti.
Dijagnoza
[uredi | uredi izvor]Najtačnija i najisplativija metoda uspostavljanja dijagnoze i ocjenjivanje proširenosti karcinoma je CT (kompjuterska tomografija) i pokazaće prisutne abnormalnosti u 75% slučajeva. Ako se radi o karcinomu koji nije moguće operisati i koji je već metastazirao, provodi se perkutana aspiracija iglom za histološku analizu. Ukoliko se CT-om ne pronađe tumor ili ga je moguće operisati, koristi se endoskopski ultrazvuk kako bi se otkrili mali tumori i odredio stepen proširenosti. Uobičajeni laboratorijski nalazi često su normalni. U 25 do 50% slučajeva javlja se hiperglikemija.[3]
Terapija
[uredi | uredi izvor]Parcijalna pankreatektomija (djelimično odstranjenje gušterače) ili pankreatikoduodenoktomija (odstranjenje gušterače i duodenuma) tzv. Whippleov postupak, jedino je što potencijalno može dovesti do izlječenja, no tumor je moguće odstraniti u svega 15% bolesnika, a izlječiv u 3%. Pri tome je petogodišnje preživljenje 15-20%.[3]
Prevencija
[uredi | uredi izvor]- Istraživanja pokazuju da je pušenje uzrok 20-30% slučajeva raka pankreasa.[4]
- Preporučuje se povećano uzimanje voća, povrća i žitarica uz smanjeno konzumiranje crvenog mesa.[5]
- Pretpostavlja se da uzimanje vitamina D smanjuje rizik od pojave raka pankreasa,[6] kao i uzimanje vitamina B grupe, B12 i B6.[7]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 4. 4. 2008. Pristupljeno 20. 5. 2008.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 30. 4. 2008. Pristupljeno 20. 5. 2008.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ a b http://www.plivazdravlje.hr/?section=prirucnik§ion_menu=bolesti§ion_menu2=&bid=328-0
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 12. 10. 2007. Pristupljeno 20. 5. 2008.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11142526
- ^ http://www.webmd.com/content/article/127/116673.htm
- ^ http://cancerres.aacrjournals.org/cgi/content/abstract/67/11/5553
