Ruski jezik

Ruski jezik русский язык
Regije govorenja	Evropa, Azija
Države govorenja	Rusija, ostale postsovjetske države
Jezička porodica	Ruski jezik
Broj govornika	oko 180 miliona
Službeni status
Služben u	Rusija; Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan, Ukrajina
Regulator(i)	Institut za ruski jezik pri Ruskoj akademiji nauka
Jezički kod
ISO 639-1	ru
ISO 639-2 / 5	rus
ISO 639-3	rus
Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika

Ruski jezik je slavenski jezik s najvećim brojem govornika. Zajedno s ukrajinskim, bjeloruskim i rusinskim čini grupu istočnoslavenskih jezika, a s njima dijeli i velik stepen međusobne razumljivosti. Standardni ruski jezik temelji se na narječju Moskve.

Ruskim kao maternjim jezikom govori oko 180 miliona ljudi, od kojih oko 130 miliona živi u Rusiji. Službeni je jezik u Rusiji, Bjelorusiji (uz bjeloruski), Kazahstanu (uz kazaški), Kirgistanu (uz kirgiški) te ukrajinskoj Autonomnoj Republici Krim (uz ukrajinski). U ovim i ostalim zemljama bivšeg Sovjetskog saveza ruski je maternji jezik dijela stanovništva i u većoj ili manjoj mjeri jezik javnog života. Široko se koristi i u kulturi, nauci i tehnici. Uzimajući u obzir i broj govornika ruskog kao drugog jezika, njime se služi oko 300 miliona ljudi.

Pismo

Ruski se piše ćirilicom, izvedenom u 10. vijeku iz grčkog pisma uz dodatak nekih slova glagoljice, za zapisivanje crkvenih tekstova na slavenskim jezicima. Oblici mnogih slova promijenjeni su i približeni latinici reformama koje je započeo Petar I Veliki 1708. Ovo novo, tzv. "građansko pismo", preuzeto je i za sve ostale slavenske jezike koji se pišu ćirilicom - srpski jezik, bugarski jezik, ukrajinski jezik i bjeloruski jezik.

Sljedeća tabela prikazuje 33 slova ruske ćirilice i njihove približne bosanske ekvivalente:

Аa a	Бб b	Вв v	Гг g	Дд d	Ее (j)e	Ёё (j)o	Жж ž	Зз z	Ии i	Йй j
Кк k	Лл l	Мм m	Нн n	Оо o	Пп p	Рр r	Сс s	Тт t	Уу u	Фф f
Хх h	Цц c	Чч č	Шш š	Щщ šč	Ъъ (1)	Ыы i	Ьь (2)	Ээ e	Юю ju	Яя ja

• 1) Tvrdi znak; ne izgovara se, a koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao tvrdog.
• 2) Mehki znak; ne izgovara se, a koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao mehkog.

Glasovi

Ruski ima 33 suglasnika i 5 samoglasnika. Većina suglasnika postoji u tvrdoj (nepalataliziranoj) i mehkoj (palataliziranoj) varijanti (u bosanskom postoje samo parovi n i nj, te l i lj). Budući da pismo ima samo 21 slovo za suglasnike, mehki i tvrdi parnjak dijele isto slovo, a status palataliziranosti određuje se prema sljedećem samoglasniku (odnosno tvrdom ili mehkom znaku). Zbog toga svaki samoglasnik ima 2 varijante: palatalizirajuću i nepalatalizirajuću:

palatalizirajući	Я	Е	Ё	Ю	И
nepalatalizirajući	А	Э	О	У	Ы

Kod transliteracije, palataliziranost suglasnika može se označiti apostrofom. Palatalizirani suglasnik izgovara se tako da se gotovo istovremeno s njim izgovori i glas j (slično kao što se u bosanskom nj izgovara kao stopljeno n i j). Tako se, npr, riječi быть (bit' = biti) i бить (b'it' = udarati) razlikuju samo po prvom suglasniku: u prvoj je tvrd (nepalataliziran), a u drugoj mehak (palataliziran).

Ruski jezik označen je književnom redukcijom. U nenaglašenim slogovima samoglasnici prestaju odgovarati etimologiji. Ova se promjena, srećom, vrši po živim fonetskim pravilima i (za razliku od prakse u bjeloruskom), ne označava se u pismu.

Vanjski linkovi

• Institut Ruskog jezika (ru)