Prijeđi na sadržaj

Beringov prolaz

Koordinate: 65°45′00″N 168°58′37″W / 65.75°N 168.9769°W / 65.75; -168.9769 (WD)
Izvor: Wikipedija
Beringov prolaz
Tjesnac
Satelitska snimka Beringovog prolaza (NASA)
Pomorska karta Beringovog prolaza
Etimologijadanski pomorac Vitus Jonassen Bering
Položaj
Koordinate65°45′00″N 168°58′37″W / 65.75°N 168.9769°W / 65.75; -168.9769 (WD)
SpajaČukotsko more (Arktički ocean) i Beringovo more (Tihi ocean)
RazdvajaAziju i Sjevernu Ameriku
Države
Fizikalne osobine
Širina 
 • Najmanja82 km
Dubina 
 • Prosječna30 - 50 m
 • Najveća90 m
Rijeke i otoci
OtociDiomedovi otoci
Broj otoka2
Beringov prolaz na zemljovidu Arktika
Beringov prolaz
Beringov prolaz
Beringov prolaz na zemljovidu Arktika
Zemljovid

Beringov prolaz je tjesnac između najistočnije točke (169º44'W) Azije i najzapadnijeg mjesta Amerike (168° 05' W), što znači da se proteže između Rusije i SADa (Aljaska).

Ovaj tjesnac kao i Beringovo more južno od njega dobili su ime po Vitusu Beringu, istraživaču iz Danske, koji je preplovio tjesnac 1728.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Prolaz je širok oko 85 km a dubina mu je samo oko 30 do 50 m. Spaja Čukotsko more na sjeveru (rubno more Arktičkog oceana) s Beringovim morem (najsjevernije rubno more Tihog oceana). Krajnja točka Azije na zapadu je rt Dežnjov, a na istoku to je rt Prince of Wales na Aljaski.

Kroz Beringov prolaz u kojem se nalaze Diomedovi otoci prolazi međunarodna datumska granica. Tjesnac se zaledi samo ponekad, kad se temperatura spusti ispod -70º C.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Rana povijest

[uredi | uredi kôd]

Prije još oko 10.000 godina, u razdoblju ledenog doba, Beringov prolaz je bio kopneni most - nazvan Beringija - između ova dva kontinenta koja sad razdvaja. Prema danas važećim teorijama, smatra se da su tim putem prvi ljudi došli u Sjevernu Ameriku.

Otkrivanje

[uredi | uredi kôd]

Pred kraj vladavine Petra Velikog cijeli Sibir je već bio u ruskom posjedu. Još se nije znalo, da li postoji kopnena povezanost Sibira s Amerikom. Car je dao zadatak Vitusu Beringu, danskom pomorcu, da razjasni to pitanje.

Bering je 1725. kopnom prešao Sibir do poluotoka Kamčatke, odakle je 1728. morskim putem jedreći prema sjeveru, stigao do Arktičkog oceana. Pri tome nije nigdje naišao na kopno. U kolovozu 1728. Bering zbog vrlo lošeg vremena na 67°18´ sjeverne širine okreće ekspediciju i vraća se na jug. Prošao je prolazom koji je kasnije po njenu dobio ime, no konačan dokaz da ne postoji kopnena veza između dvaju kontinenata time nije dobiven. Zbog toga, 5 godina kasnije Bering kreće na drugu ekspediciju.

Kasnije je (tek 1736.) u Jakutskom arhivu pronađen izvještaj o putu ruskog Kozaka Semjona Dežnjeva, trgovca i lovca na krzna, koji je 1645. s družinom na brodicama krenuo od Kolime na istok. Ekspediciji je cilj bio doći morskim putem do rijeke Anadir na jugu Čukotskog poluotoka. Zbog lošeg vremena, vratili su se na polazište, i tek 1648. Dežnjov otkriva najistočniju točku Azije koja kasnije dobiva ime po njemu, rt Dežnjov.

Time je on bio prvi koji je dokazao odvojenost kopna Azije i Amerike 80 godina prije Beringa i 130 godina prije Cooka.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Beringov prolaz
pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy