Cerro Batoví
Cerro Batoví | |
---|---|
Planina | |
Cerro Batoví kod grada Tacuaremba. | |
Položaj | |
Koordinate | 31°52′33″S 56°00′41″W / 31.87583°S 56.01139°W |
Država | Urugvaj |
Najbliži gradovi | Tacuarembó |
Dio gorja | Cuchilla de Haedo |
Fizikalne osobine | |
Najviši vrh | 224 m |
Geologija | |
Geološka starost | prekambrij |
Planinarstvo | |
Prvi uspon | nije zabilježen |
Planinarski domovi | nema |
Cerro Batoví je brdo u Urugvaju s najvišim vrhom od 224 metra. Smješteno je u najvećem urugvajskom departmanu, Tacuarembu, 25 kilometara jugozapadno od središta departmana.[1]
Naziv brda dolazi iz Guarani jezika, a u prijevodu znači "ženske dojke".[2] Zbog kulturno-povijesne važnosti za ovaj kraj, brdo se od 1960. godine nalazi na grbu i pečatu departmana Tacuaremba, kao prirodni i kulturno-povijesni motiv.[1][2]
Brdo je dio gorskog lanca Cuchilla de Haedo, a vrhove brda u tom gorskom lancu karakteriziraju oštri (špičasti) vrhovi.[3][2] Okruženo je niskim livadama i šumarcima, ali kako je dio gorskog lanca ne ističe se toliko krajoliku.[2]
Stijene koje izgrađuju brdo uglavnom su vulkanske (eruptivne), a prema geološkoj starosti potječu iz prekambrija. Dokazi za tu starost su fosili biljaka i životinja čija geološka starost iznosi oko 200 milijuna godina. Tim su ti fosili jedni od najstarijih pronađenih na području Južne Amerike.[2] Jedan od glavnih uzroka nastajanja brda je erozija koja je uzrokovala tečenje zemljišta (geosoliflukciju).[3][2][1]
- ↑ a b c Cerro Batoví - Zemljopisna urugvajska enciklopedija, pristupljeno 20. svibnja 2016. (šp.)
- ↑ a b c d e f Todo Uruguay, Cerro Batoví, todouruguay.net - mrežna mjesta s urugvajskim kulturnim i prirodnim znamenitostima, pristupljeno 20. svibnja 2016. (šp.)
- ↑ a b Sandra Bao, Gregor Clark, Lucas Vidgen, Andy Symington, Bridget Gleeson, Bao, Sandra; Clark, Gregor; Vidgen, Lucas; Symington, Andy; Gleeson, Bridget. 2010. Argentina. Country Guide Series. 7. izdanje izdanje. Lonely Planet. str. 538. ISBN 1741794641., str. 538, dio serije Country Guide Series, dostupno na Google knjigama, pristupljeno 20. svibnja 2016. (engl.)