Prijeđi na sadržaj

Frano Parać

Izvor: Wikipedija
Frano Parać
Frano Parać
Životopisni podatci
Rođenje 11. svibnja 1948.
Split, Hrvatska , Split, Hrvatska
Djelo
Razdoblje 1968. do danas
Poznatija djela Oboe somerso
Ed è subito sera
Collegium vocale
Muzika za gudače
Sarabanda
Carmina Krležiana
Simfonija
Missa Maruliana
Gloria
Koncert za rog i orkestar
opera Judita
Nagrade
Nagrade Nagrada Josip Štolcer Slavenski
Nagrada HAZU
Diskografske nagrade Porin
Nagrada Vladimir Nazor
Nagrada hrvatskog glumišta
Porin za životno djelo
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Frano Parać (Split, 11. svibnja 1948.), hrvatski skladatelj, glazbeni pedagog i akademik, sin poznatoga splitskoga skladatelja i zborovođe Ive Paraća.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Kao skladatelj i glazbenik Frano Parać se na zagrebačkoj glazbenoj sceni pojavio oko 1965. godine, najprije u rock sastavu O’Hara (1965. – 1967.), a zatim i u Zlatnim akordima (1968. – 1969.). Za oba je sastava aranžirao i pisao autorske skladbe primjerene glasovima njihovih vokalnih solistica Marcele Munger i Josipe Lisac.

Položivši prijemni ispit na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, odustaje od karijere rock-glazbenika i posvećuje se studiju ozbiljne glazbe: 1972. diplomirao je teoriju glazbe, a tri godine kasnije i kompoziciju u klasi prof. Stanka Horvata. 1977. i 1978. usavršavao se kod Marina Zuccheria u milanskom Studio di fonologia musicale della RAI, upoznavajući novosti u suvremenoj elektroničkoj glazbi.

U razdoblju od 1972. do 1978. bio je nastavnik u Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu. Od 1978. predaje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje 1992. biva promoviran u zvanje redovitog profesora. 1995. na Muzičkoj akademiji osniva Elektronički studio, a u dva je mandata obnašao i dužnost dekana.

Član je Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Nacionalnoga vijeća za visoku naobrazbu. Osim u Hrvatskoj, skladbe su mu izvođene i u inozemstvu, primjerice u Italiji, Španjolskoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i Australiji.

Popis djela

[uredi | uredi kôd]

Popularna (rock) glazba

[uredi | uredi kôd]
  • Halo taxiLopovVoljeti, to je radostTo je naša ljubav / Objavljeno na ploči Zlatni akordi, Jugoton - EPY 4023, 1968.
  • Sunce sja za nas – Josipa Lisac & Zlatni akordi / Objavljeno na ploči PGP RTB – EP 50 941, 1968.
  • Modro MoreSve sam pokušala da te zavolim / Objavljeno na ploči Alenka Pinterič (& Zlatni akordi), Jugoton – SY 1459, 1969.
  • Živim samo za tebePrijatelji / Objavljeno na ploči Josipa Lisac & Zlatni akordi, Jugoton – SY 1364, 1969.

Ozbiljna glazba

[uredi | uredi kôd]
  • Chacconna za gudače (1971.)
  • Improvisé za 12 gudača (1972.)
  • Oboe sommerso za mezzosopran, obou i komorni ansambl – stihovi: Salvatore Quasimodo (1973.)
  • Thèmes za glasovir (1973.)
  • Ed è subito sera za tri grupe pjevača i simfonijski orkestar – stihovi: Salvatore Quasimodo (1974.)
  • Brass music za 10 limenih puhača (1974.)
  • Concerto grosso za pop-grupu i dva orkestra (1975.)
  • Metamorphoses za bariton i komorni ansambl (1977.)
  • Kompozicija za dva zbora a cappella (1977.)
  • Contro-a-bas za kontrabas i elektroniku (1978.)
  • Collegium vocale za šest pjevača a cappella (1979.)
  • Solo za trubu i elektroniku (1979.)
  • Muzika za gudače (1980.)
  • Gudački trio (1980.)
  • Sarabanda za simfonijski orkestar (1982.)
  • Muzika za gudače i čembalo (1983.)
  • Olimpijski plamen za simfonijski orkestar (1984.) 1
  • Carmina Krležiana, put u 14 slika - tekst: Miroslav Krleža (1985.)
  • Muzika za orkestar (1985.)
  • Scherzo za puhački kvintet (1985.)
  • Koncert za violinu i gudače (1986.)
  • Pastorala za orgulje i glas (1987.)
  • Suita iz baleta Carmina Krležiana za mješoviti zbor i orkestar (1988.)
  • Pastorala za orgulje (1989.)
  • Gudački kvartet (1990.)
  • Ples barunice za glasovir (stavak iz baleta Carmina Krležiana, 1990.)
  • Kvartet za klarinet, violinu, violončelo i glasovir (1991.)
  • Serenada za gudače (1991.)
  • Gitarski trio (1992.)
  • Sonata za violinu i glasovir (1992.)
  • Simfonija za veliki simfonijski orkestar (1992./1993.)
  • Sonata za violončelo i glasovir (1993.)
  • Missa Maruliana za sopran, bariton, mješoviti zbor i orkestar (1993.)
  • Dona nobis pacem za mješoviti zbor a cappella (1993.)
  • Gloria za mješoviti zbor, bariton i orkestar (1994.)
  • Pacem za mješoviti zbor i gudače (1994.)
  • Koncert za rog i orkestar (1996.)
  • Muzika za gitaru (1996.)
  • Varijacije za orgulje (1997.)
  • Staroj gimnaziji za djevojački zbor – stihovi: Dragutin Domjanić (1998.) 2
  • Muzika za violinu i orgulje (preradba prva dva stavka Koncerta za violinu i gudače, 2000.)
  • Judita, opera. Libreto prema istoimenom epu Marka Marulića sastavili Frano Parać i Tonko Maroević (2000.)
  • Koncert za violinu, violu i gudače (2008.)
  • Diptih za tri gitare (2009.)
  • Memorie za glas i komorni ansambl – stihovi: Ivo Parać (2011.)
  • Koncert za violončelo i orkestar (2015.)[1][2]

Scenska glazba

[uredi | uredi kôd]

Redakcije

[uredi | uredi kôd]
  • Josip Štolcer Slavenski: Sabrana djela, sv. 8. Gudački kvartet br. 2 (Lirski), Zagreb: DSH/UKS, 1984.

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]
  • 1975. – Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za skladbu Ed è subito sera.
  • 1979. – Vjesnikova Nagrada Josip Štolcer Slavenski za skladbu Collegium vocale.
  • 1993. – Nagrada HAZU za skladbu Missa Maruliana.
  • 1994. – Nagrada Međugorje za skladbu Pacem.
  • 1994. – Diskografska nagrada Porin za skladbu Sarabanda.
  • 1997. – Diskografska nagrada Porin za Gudački kvartet.
  • 2000. – Nagrada Judita za operu Judita.
  • 2000. – Nagrada Peristil za operu Judita.
  • 2000. – Nagrada HAZU za operu Judita.
  • 2000. – Nagrada Vladimir Nazor za operu Judita.
  • 2001. – Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja za operu Judita.
  • 2001. – Vjesnikova Nagrada Josip Štolcer Slavenski za operu Judita.
  • 2001. – Nagrada hrvatskog glumišta za operu Judita.
  • Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
  • 2015. – Diskografska nagrada Porin za životno djelo[3]
  • 2016. – Diskografska nagrada Porin u kategoriji za najbolju skladbu klasične glazbe[4]

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]

1  Skladano za XIV. Zimske olimpijske igre u Sarajevu.
2  Skladano povodom proslave svečane obljetnice Klasične gimnazije u Zagrebu.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (http://info.hazu.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy