Prijeđi na sadržaj

Josip Turčinović

Izvor: Wikipedija

Josip Turčinović (Sveti Petar u Šumi, 30. rujna 1933.Zagreb, 3. listopada 1990.) bio je hrvatski katolički svećenik, teolog i filolog.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Školovanje

[uredi | uredi kôd]

Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu. Gimnaziju je započeo u sjemeništu Tršćansko-koparske biskupije u Kopru, a završio 1952. na Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Pazinu. Od 1952. do 1960. studira na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1960. položio licencijat iz teologije. Za svećenika je zaređen 22. lipnja 1958. godine. Od 1958. do 1962. godine studirao je slavistiku i komparativnu povijest književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Rad na KBF-u u Zagrebu

[uredi | uredi kôd]

Od godine 1962. do 1964., kroz tri je semestra predavao razne teološke discipline na Visokoj bogoslovnoj školi u Pazinu. Godine 1964. izabran je za asistenta pri Katedri istočnog bogoslovlja Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Godine 1966. je doktorirao tezom „Odnosi Istočne i Zapadne Crkve kod Krste Pejkića, prilog povijesti teološke kontroverzije u prvoj polovici 18. stoljeća”, a 1970. habilitirao studijom „Teologija Antuna Vramca (1538-1587)”, nakon čega je izabran za docenta i pročelnika Katedre ekumenske teologije, koju je vodio do smrti. Predavao je i staroslavenski, odnosno starohrvatski jezik i književnost, a od godine 1967. također i traktat Misterij Trojedinog Boga. U okviru fakulteta povjerene su mu razne dužnosti. Od 1966. do 1969. bio je tajnik Pastoralno-teoloških tjedana što ih priređuje fakultet. Istovremeno je radio i u „Bogoslovskoj smotri”, vodio ekumenske delegacije fakulteta ili u njima sudjelovao (Beograd, Ljubljana), te sudjelovao na brojnim međunarodnim i svjetskim susretima i kongresima (Chevetogne, Niederaltaich, Rim, Luzern, Metz). Sudjelovao je i u prijevodu većih koncilskih dokumenata te svih liturgijskih izdanja obnovljene liturgije. Uređivao je časopise „Poslušni Duhu”, „Kana”, „Svesci” i „Volumina theologica”.

Institut za teološku kulturu laika

[uredi | uredi kôd]

Godine 1968. fakultetsko vijeće imenovalo ga je predstojnikom Instituta za teološku kulturu laika pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, sa zadatkom da ga uspostavi, nađe suradnike i prostorije, te izradi privremeni statut i program rada. Kao predstojnik instituta pomogao je u osnivanju istoimenog instituta u Rijeci i pripremama za njegovo osnivanje u Splitu.

Kršćanska sadašnjost

[uredi | uredi kôd]

Nakon Drugog vatikanskog koncila s Tomislavom J. Šagi-Bunićem i Vjekoslavom Bajsićem priprema časopis „Svesci Kršćanska sadašnjost”. Prvi broj se pojavljuje u siječnju 1967. Iz rada na tom časopisu uskoro se oblikuje „Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije, Kršćanska sadašnjost” koji je okupio brojne djelatnike zauzete za koncilsku obnovu u Hrvatskoj. Centar je crkveno-pravno osnovao zagrebački nadbiskup Franjo Šeper, 22. veljače 1968. godine. Od tada pa do kraja života Turčinović je ravnatelj te ustanove, pokretač svih pothvata, urednik časopisa i biblioteka i kreator cjelokupne, osobito izdavačke djelatnosti. U daljnjem razvoju nastalo je „Teološko društvo Kršćanska sadašnjost” sa svojim razgranatim djelovanjem, kojemu je Josip Turčinović tajnikom i ravnateljem istoimene njegove izdavačke kuće sve do smrti. Ostvario je informativnu agenciju AKSA (Aktualnosti Kršćanske sadašnjosti), te pionirska izdanja ploča i kazeta s crkvenom tematikom. Pred kraj života nastojao je ustrojiti televizijski studio Kršćanske sadašnjosti. Priredio je film „Katolička Crkva u Hrvata” i skazanje „Trinaest stoljeća kršćanstva” izvedeno u Zagrebačkoj katedrali prigodom Nacionalnog euharistijskog kongresa 1984. godine. U duhu koncilske konstitucije „Gaudium et spes”, trudio se da, kraj svih teškoća, katolička Crkva u Hrvatskoj ostvari što življu i svestraniju dijalošku prisutnost u svim segmentima društvenog života.

Pastoralni rad

[uredi | uredi kôd]

Svoju svećeničku službu dugo godina Josip Turčinović je vršio u kapeli Ranjenog Isusa na Trgu bana Jelačića. Iz njegovih homilija potekle su liturgijske ideje i vjerski poticaji među sveučilištarcima, a potom i knjige, prevedene i na talijanski jezik. Kao vrsni predavač sudjelovao je na mnogim vjerničkim, osobito svećeničkim skupovima, u vrijeme kad je druga izdavačka djelatnost bila nemoguća.

Umro je u Zagrebu 3. listopada 1990. Pokopan je u rodnom mjestu.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Knjige

[uredi | uredi kôd]
  • Misionar Podunavlja Bugarin Krsto Pejkić (1665-1731). Njegovo doba i njegove rasprave o islamu i pravoslavlju
  • Katolička Crkva u južnoslavenskim zemljama
  • Antun Vramec. Sporni hrvatski teolog (1995.)
  • Glas iz Ranjenog: uvođenje u Kristovo otajstvo (I. sv.) (1997.)
  • Glas iz Ranjenog: vrijeme Duha - vrijeme Crkve (II. sv.) (1998.)
  • Glas iz Ranjenog: u Očevoj kući (III. sv.) (1999.)
  • Misao vjere. Izabrani spisi 1 (2011.)

Zvučni zapisi

[uredi | uredi kôd]
  • Josip Turčinović: Propovijedi (CD)

Film i kazalište

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Wikizvor
Logotip Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora: Josip Turčinović
Logotip Wikicitata
Logotip Wikicitata
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Josip Turčinović
pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy