Prijeđi na sadržaj

Mijo Horvat

Izvor: Wikipedija

Pater Mijo Horvat (Palinovec, Međimurje 20. rujna 1941.Dubrovnik 1. prosinca 2005.), hrvatski svećenik dominikanac.

Rodio se u župi Sv. Juraj u Trnju, gdje je završio i osnovnu školu. Godine 1956. upisao se u Dominikansku klasičnu gimnaziju u Bolu na Braču, a po njezinu završetku, odsluživši vojni rok, 1961. godine upisuje Dominikansku visoku bogoslovnu školu u Dubrovniku. Diplomu o završenom studiju iz općeg bogoslovlja stekao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Pater Mijo Horvat kao svećenik živio je i radio u više dominikanskih zajednica (u Zagrebu, Bolu, Splitu, Rijeci i Dubrovniku.

Glazba mu je bila doživotna družica. Omiljen mu je bio rad s ljudima (pastoralni rad), a gitaru je nazivao «svojom voljenom». Skladao je za svoju i duše drugih. Iza sebe je ostavio povelik broj zaljubljenika u glazbu, čiju klicu je posijao upravo on. Spomenimo samo neke Op Art i Akvinac u Bolu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku te sastav u crkvi ranjenog Isusa u Zagrebu. Bio je otvoreno, iskren, pristupačan i nadasve pravedan, jednostavan i plemenit svećenik.

U mladosti je svoj životni put usmjeravao radu s mladima. Nebrojeno je puta s grupama mladih putovao u razna svetišta i na skupove mladih diljem Europe. Bio je začetnik širenja Taizé duha u Hrvatskoj, te prvi svećenik koji je mlade vodio na Europska novogodišnja hodočašća mladih koje organizira zajednica braće iz Taizéa, te u samo mjesto Taizé. Svaki utorak je u samostanu dominikanaca (u kapelici u kojoj se krstio i Ivan Zajc) vodio Taizé molitve s mladima. Simbolično je da je preminuo iste godine kad i brat Roger iz Taizéa (koji je i osnovao zajednicu iz Taizéa).

Pater Mijo, kako su ga mnogi zvali, stolovao je u 25 godina u crkvi Sv. Jeronima u Rijeci, nakon što je došao iz Zagreba gdje je tijekom 70-ih godina nesebično pomagao rehabilitiranje mnogih teških narkomana.

Pater Mijo je odgajao mnoge mlade, te je većinu prijatelja imao među mladima. Kroz njegovu glazbenu radionicu u samostanu dominikanaca u Rijeci, prodefilirale su mnoge glazbene grupe (kasnije poznate). Družio se uglavnom s riječkim rockerima i boemima, te ga se moglo vidjeti i u riječkim popularnim rock klubovima.

Riječki rockeri (dobar dio njih) mnogo duguju ovom čovjeku koji im je neumorno i uvijek dobre volje posuđivao glazbenu opremu za stotine svirki koje su se održale u gradu od vremena Termita do kraja devedesetih. Mnogi su u njegovoj prostoriji unutar crkve Sv. Jeronima prvi puta uhvatili neki instrument u ruke. Često puta je posuđivao glazbenu opremu riječkim grupama - "Čovjek je jednostavno davao (čak i vrlo vrijednu) opremu i rekao da mu se vrati "pol sata prije nedjeljne mise u 11 sati" ili kada onom koji bi posudio više nebi trebala, što je kod nekih "slučajeva" znalo trajati mjesecima i više..."

Poznavao je mnoge boeme, te na neki način i sam vodio boemski život. Do svoje 45. godine nije ni okusio alkohol. Posvetio se pomoći mladim narkomanima i alkoholičarima ("...jer njima je pomoć najpotrebnija!").

Za nedjeljne mise je umjesto klasičnog sviranja crkvenih pjesama na orguljama angažirao za stalno sastav s pojačalima, gitarama i bubnjevima. Bio je prvi svećenik koji je uveo bubnjeve u crkvu za nedjeljnu misu. Pjevao je i svirao mnoge instrumente (klavijature, električnu gitaru, bas-gitaru...), a najdraža mu je bila bas-gitara koju je svirao sa sastavom na misama.

Početkom ovog stoljeća svećenički ga je put odnio prema jugu do Dubrovnika, u povučen asketski život jednog samostana pod okriljem Sv. Dominika . U zreloj dobi, tijekom 5 godina života u Dubrovniku, posvetio se upravo onima koji su pri završetku ovozemaljskog puta. Imenovan kapelanom doma za umirovljenike na Pilama, brinuo je o sakramentalnom i vjerskom životu starih i nemoćnih.

U Dubrovniku je osim gitare, njegova zapažena ljubav bila knjiga, tj. knjižnica (radio je tamo u samostanskoj knjižniciArhivirana inačica izvorne stranice od 7. veljače 2006. (Wayback Machine) kao knjižničar).

Tamo je i preminuo 1. prosinca 2005., a dva dana kasnije je i sahranjen na dominikanskom groblju u gradu Sv. Vlahe.

pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy