Prijeđi na sadržaj

Milosrdne sestre Svetoga Križa

Izvor: Wikipedija

Milosrdne sestre svetoga Križa su rimokatolička ženska redovnička družba, osnovana 1844. godine. Istakle su se na polju zdravstvene njege. Djeluju i u Hrvatskoj.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Utemeljio ih je o. Teodozije 17. listopada 1844. primivši kandidatice u treći red sv. Franje i nazvavši ih Sestre sv. Križa. Istoga dana pošle su u Menzingen (Švicarska) gdje otvaraju djevojačku školu. Godine 1852. osnovana je bolnica u gradu Churu čije je vodstvo povjereno s. Mariji Tereziji Scherer. Sljedeće godine bolesnici i sestre preselili su u novosagrađenu bolnicu Križ kojom je udaren temelj njezi bolesnika. Nadalje su se otvarali zavodi za gluhonijeme, slaboumne i druge potrebnike, a u Menzingenu je uz školu otvoren i tečaj za učiteljice. Kada je dotadašnji mali novicijat reda postao preuzak kuća matica preseljena je u Niggov dvor između Brunnena i Schwyza, na obronku brežuljka pokraj sela Ingenbohl. Churski biskup je 3. lipnja 1856. priznao kupljeni dvorac za Kuću Maticu Milosrdnih sestara sv. Križa, potvrdio njihova pravila i označio njihovu dvostruku zadaću: poučavanje u školi i njegu siromaha i bolesnika.

Majka M. Terezija izabrana je za prvu generalnu nadstojnicu novoosnovane Družbe 13. rujna 1857. godine. Utemeljitelj o. Teodozije je želio pomoći i tvorničkim radnicima, dati im zaradu i brinuti za njihove duše. U tu svrhu je otvarao vlastite tvornice makar se majka Terezija tome protivila jer je smatrala da taj rad nije za sestre. Zbog pomanjkanja stručnog vodstva i zbog ekonomskih problema, tvornice su propale. U tom pothvatu prekinula ga je iznenadna smrt 15. veljače 1865. godine. Nakon njegove smrti majka Marija Terezija vodi i dalje Družbu u duhu pokojnog Utemeljitelja. Brzo se širi djelovanje sestara preko granica Švicarske, te je za njezina života osnovano pet provincija: Češka, Gornja Austrija, Slavonija, Štajerska i Moravska. Družba je tada brojila 1658 sestara i 434 podružnice. I poslije smrti majke Terezije, 16. lipnja 1888., Kongregacija se širila, a broj članova rastao ne samo u Srednjoj i Istočnoj Europi, nego i u Indiji, u SAD-u, Kini i Tajvanu, a posljednjih tridesetak godina i u Brazilu, Burundiju i Ugandi.

Milosrdne sestre svetoga Križa u Hrvatskoj

[uredi | uredi kôd]

Majka Marija Terezija Scherer poslala je 7. lipnja 1868., na molbu đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, u Đakovo deset sestara koje su već bile određene za polazak u Ameriku. Odmah po dolasku dvije sestre preuzimaju njegu bolesnika u maloj vlastelinskoj bolnici. Marljivo uče hrvatski. Nakon dvije godine sestre nastavnice počinju raditi u ženskoj pučkoj školi i u ženskoj učiteljskoj školi. Godine 1879., nakon ukinuća učiteljske škole (1875.) počinju s radom u novootvorenoj Višoj djevojačkoj školi. Prvih 15 godina sestre rade samo u Đakovu, a onda se počinje širiti djelokrug njihova rada u Hrvatskoj. Godine 1883. sestre preuzimaju rad u ubožnici na Velom Lošinju, a godine 1884. na Visu. Godine 1888. preuzimaju njegu siromaha i umobolnih u Malom Lošinju. S njegom bolesnika sestre počinju 1889. u bolnici u Vukovaru, 1895. u bolnici u Gospiću i Vinkovcima, 1896. u Sisku, 1898. u Slavonskom Brodu i Pakracu, godine 1912. u Četnoj bolnici u Zagrebu i drugdje. Kroz 135 godina postojanja provincije sestara sv. Križa u Hrvatskoj djelovale su u 44 bolnice i 8 lječilišta. Na poziv kotorskog biskupa Uccellinija god. 1900. dolaze u Dobrotu, kraj Kotora za njegu siromaha. Godine 1908. sagrađena je nova provincijalna kuća u Đakovu na zemljištu koje je sestrama darovao biskup Strossmayer. 1912. godine Provincijalna uprava Družbe kupila je malu kuću, voćnjak i vinograd u Trnavi. Sestre vode to imanje, od početka djelovanja u Trnavi vodile su u župi crkveno pjevanje i pomagale župniku na različite načine. Boravile su i u župnoj kući i odatle djelovale, obilazeći bolesnike sela i okolice, pružale im pomoć i brinule se za njih. Gospodarsko imanje u Trnavi najviše se bavilo obrađivanjem vinograda i uzgajanjem voćnjaka. Zbog nužnosti posjedovanja stočnog blaga na selu, kupljeni su i konji, krave, uzgajala se perad, a vremenom su nabavljene sve potrepštine za obradu zemlje i vinograda - traktori, nove šprice, preše i slično. I vino je bilo izvor prihoda. Koristi ga se za potrebe samostana u Đakovu. Tim se vinom služi misna žrtva gdje god je kapelica u kućama sestara sv. Križa i u brojnim župnim crkvama, a dosta vina se daruje dobročiniteljima. Stolno grožđe je za provincijalnu kuću u Đakovu.[1]

Sjećajući se rečenice svojih Konstitucija: "Svaki čovjek koji trpi nevolju naš je bližnji..." (čl. 62.) sestre su u vrijeme balkanskih ratova (1912. – 1913.) njegovale teške ranjenike u Crnoj Gori, na Cetinju i u Podgorici, te u Bugarskoj. Gdje bi se god pojavila opasnost epidemije zaraznih bolesti (kolera i tifus), sestre su dragovoljno preuzimale njegu oboljelih (na Lošinju, u Dragi kod Sušaka, u Sofiji, Bugarska, a u najnovije vrijeme na Kosovu, u Đakovici, u vrijeme epidemije variole 1972. godine).

Uz samaritanski rad sestre rade i na širenju prosvjete. Rade u školama u Đakovu, Donjem Miholjcu, Hercegnovom, Bosanskom Brodu i u odgojnim zavodima i zabavištima u Osijeku, na Sušaku (u Rijeci), u Hercegnovom, Bosanskom i Slavonskom Brodu, u Puli i drugim mjestima.

U svom radu sestre nisu pravile razlike s obzirom na narodnost i vjeru. Kroz odgojne zavode prošla su djeca različitih vjeroispovijesti i narodnosti, a sestre su djelovale u 37 škola raznih vrsta i odgajale mladež u 9 odgojnih zavoda. Taj rad je prekinut 1945. godine zbog komunističke diktature u Jugoslaviji. Nakon toga, sestre sv. Križa prve su od ženskih redovničkih družbi u Hrvatskoj počele s pastoralnim radom na župama. Već godine 1946. preuzele su crkveno pjevanje i sakristansku službu u župi Drenovcima, zatim i u brojnim drugim župama, a za tu službu nikada nije bilo dovoljno sestara. S biskupom Bäuerleinom prve su započele s katehizacijom djece u crkvenim prostorima nakon što je vjeronauk u školama ukinut.

U provincijalnoj kući u Đakovu uvijek se mnogo pomagalo potrebitima. Godine 1923. uređena je prostorija u kojoj je dnevno dobivalo hranu 80 osoba, osim onih na prolazu.

Osim u Hrvatskoj sestre ove provincije danas djeluju u Crnoj Gori, na Kosovu, u Makedoniji, Srbiji i Njemačkoj. Hrvatska je provincija po svojim sestrama zastupljena i u misijama. Dvije sestre, koje su niz godina radile u Indiji, danas počivaju na tamošnjem groblju u Hazaribaghu. Danas jedna sestra služi u misijskom poslanju Crkve u Brazilu.

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. IKA 100. obljetnica djelovanja sestara sv. Križa u Trnavi, Vijest IKA V - 144526/9 , 23. rujna 2012. (pristupljeno 16. listopada 2016.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy