Novosibirski otoci
Novosibirski otoci
| |
|---|---|
| Otočje | |
 | |
 Zemljovid Novosibirskih otoka | |
| Položaj | |
| Koordinate | 75°16′N 145°15′E / 75.27°N 145.25°E (WD) |
| Smještaj | Jakutija |
| Država | |
| More | Istočnosibirsko more na istoku i Laptevsko more na zapadu |
| Ocean | Arktički ocean |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 29.900 km2 |
| Najviši vrh | Malakatin Tas, 374 m |
 Novosibirski otoci na zemljovidu Rusije   Novosibirski otoci Novosibirski otoci na zemljovidu Arktika  | |
Novosibirski otoci (rus. Новосиби́рские острова́, jakutski:Саҥа Сибиир арыылара) su otočna skupina u Arktičkom oceanu sjeverno od obale istočnog Sibira, između Istočnosibirskog mora na istoku i Laptevskog mora na zapadu. Od Sibira ih odvaja Laptevski prolaz.[1]
Otoci imaju površinu od oko 38.400 km2.[1]
Arhipelag se sastoji od tri skupine otoka: Anžuovih otoka (Novosibirski otoci u užem smislu površine od 29.000 km2), Ljahovskih otoka (6.095 km2) i De Longovih otoka (228 km2). Veći otoci su Koteljni, Novi Sibir i Veliki Ljahovski. Čitava otočna skupina pripada ruskoj republici Jakutskoj.[1]
Otočje je nisko, s najvišom kotom od 374 m (otok Koteljni). To je tundra koja je većim dijelom godine (preko devet mjeseci) prekrivena snijegom i ledom. Otoke naseljavaju sjeverni jeleni, polarne lisice i mnogo raznovrsnih ptica.
Na otocima se nalaze manja naselja i polarne stanice.[1]
- ↑ a b c d Novosibirski otoci, "Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka", sv. XV., str. 29, Pro leksis - Večernji list, Zagreb, 2007. ISBN 953-7224-15-8 nevaljani ISBN (Ista natuknica online enciklopediji proleksis.lzmk.hr, pristupljeno 22. prosinca 2013.)
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Novosibirski otoci |
