Prijeđi na sadržaj

Pirazin

Izvor: Wikipedija
Pirazin
Kemijska struktura pirazina
Kemijska struktura pirazina

IUPAC nomenklatura Pirazin
Ostala imena 1,4-diazabenzen
1,4-diazin
Identifikacijski brojevi
CAS broj 290-37-9
EC broj 206-027-6
PubChem broj 9261
Osnovna svojstva
Molarna masa 80,09 g/mol
Izgled Bijeli kristali
Gustoća

1,031 g/cm3

Talište 52 °C
Vrelište 115 °C
Topljivost u vodi

Topiv u vodi
Topiv u etanolu i dietileteru[1]

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Štetan za zdravlje i zapaljiv

NFPA 704
2
2
0
 
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Pirazin je heterociklički aromatski organski spoj kemijske formule C4H4N2. To je simetrična molekula. Pirazin je manje bazičan od piridina, piridazina i pirimidina. Pirazin i razni alkilpirazini spojevi su okusa i arome koji se nalaze u pečenim proizvodima. Pronađeno je da tetrametilpirazin (poznat i kao ligustrazin) uklanja anion superoksida i smanjuje proizvodnju dušikovog oksida u ljudskim polimorfonuklearnim leukocitima.[2]

Azinska bojila

[uredi | uredi kôd]

Azinska bojila imaju pirazinski prsten koji kondenziran s aromatskim jezgrama daje kromofor, fenazin. Supstitucijom amino-grupa i hidroksi-grupa u aromatske jezgre u p-položaju prema N-atomu u prstenu dobivaju se bojila. Prvo sintetičko bojilo koje se proizvodilo za komercijalne potrebe spada u ovu grupu. To je mauvein, što ga je pripremio 1856. W. H. Perkin oksidacijom sirovog anilina (koji je sadržavao smjesu izomernih toluidina) natrijevim dikromatom u hladnoj razrijeđenoj sumpornoj kiselini. Danas se više ne upotrebljava.

Bezbojni ili slabo obojeni azinski spojevi s kiselinama tvore snažno obojene soli. Azinska su bojila bazna bojila koja proteinska vlakna bojaju direktno a pamuk tek nakon močenja taninom. Daju obojenja crvena, modra i ljubičasta. Iz ove je grupe tehnički važan safranin T, C.I. 50240, koji se priprema djelovanjem natrijeva nitrita na orto-toluidin-hidroklorid, redukcijom nastalog aminoazotoluena željeznom piljevinom i oksidacijom natrijevim bikromatom uz dodatak anilina, sve u jednom slijedu bez izolacije intermedijara. Spomenuti treba iz ove grupe i Wollechtblau BL, C.I. 50315, koji se dobiva kondenzacijom l,3-dianilino-naftalin-8-sulfonske kiseline s 4-aminodifenilamin-2-sulfonskom kiselinom i naknadnom oksidacijom; upotrebljavaju se i neka druga slično građena bojila.

U ovu grupu spadaju također nigrozini i indulini. To su ljubičasta do modrocrna bojila koja nastaju kondenzacijom nitrobenzena ili aminoazobenzena s anilinom i anilinklorhidratom. Upotrebljavaju se za bojenje papira, kože, plastičnih masa, zatim u proizvodnji hektografskih masa, laštila za kožu i grafičkih boja. Takav je produkt na primjer Indulinbase NF, C.I. 50400; priprema se kratkim grijanjem p-aminoazobenzena sa smjesom anilina i hidroklorida anilina. Iz anilina i hidroklorida anilina uz nitrobenzen priprema se grijanjem na 180 - 200 °C u prisutnosti bakarnih soli; Nigrosinbase N, C.I. 50415, bojilo netopljivo u vodi, a topljivo u uljima, mastima i mnogim otapalima. Iz ovog se bojila nakon sulfuriranja i prevođenja sulfonskih grupa u natrijeve soli priprema u vodi topljivi Nigrosin GF (Indulin WL), C.I. 50420.

U ovu grupu bojila spada i postojano anilinsko crnilo, C.I. 50440, koje nastaje oksidacijom anilina na vlaknu u prisutnosti bakarnih ili vanadijevih soli kao katalizatora. Kao sredstvo za oksidaciju upotrebljava se najčešće kalijev dikromat ili kalijev klorat.[3]

Slike

[uredi | uredi kôd]
Jedna od prvih anilinskih boja bila je ljubičasti mauvein. Safranin u krutom stanju. Otopina safranina.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. RömppOnline: "Pyrazin", 29. September 2014, ID=RD-16-05097
  2. Zhang, Zhaohui. 2003. Tetramethylpyrazine scavenges superoxide anion and decreases nitric oxide production in human polymorphonuclear leukocytes. Life Sciences. 72 (22): 2465–2472. doi:10.1016/S0024-3205(03)00139-5. PMID 12650854
  3. "Tehnička enciklopedija" (Boje i lakovi), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Pirazin
pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy