Sekularni humanizam
Sekularni humanizam je svjetonazor koji ističe razum, etiku, pravdu, filozofski naturalizam, pri čemu kritizira religijske dogme, natprirodno, pseudoznanost i praznovjerje/predrasude kao temelje morala i donošenja odluka.[1][2][3][4][5][6][7][8] Zastupa da su ljudska bića sposobna da budu etična i moralna bez religije i božanstva te afirmira sposobnost i odgovornost ljudskih bića da vode smislene i etične živote. Samo djelomično se razlikuje od renesansnog humanizma.
Izraz "sekularni humanizam" se počeo koristiti u 20. stoljeću kako bi se razlikovao od religijskog humanizma. Zasniva se na prosvjetiteljskom principu slobode pojedinca, koji ukazuje na emancipaciju pojedinca od tradicionalnih kontrola od strane porodice, religije i države, sve više osnažujući svakoga od nas da uredi uvjete svoga života. Kao što i sam naziv sugerira, sekularni humanisti se zauzimaju za sekularizam, odnosno odvojenost religija i religijskih zajednica od javnog života, prostora i ustanova. Neki sekularni humanisti, pak, odbacuju taj naziv te umjesto toga koriste izraz Humanizam s velikim H.
Ova filozofija je informirana znanošću, nadahnuta umjetnošću i motivirana suosjećanjem. Potvrđujući dostojanstvo svakog ljudskog bića, podržava uvećanje individualne slobode i mogućnost njene suglasnosti s društvenom i globalnom odgovornošću. Ne pretpostavlja da su ljudi urođeno zli ili urođeno dobri, niti predstavlja ljude kao superiorne u odnosu na prirodu. Umjesto toga, humanistička filozofija života naglašava odgovornost čovječanstva i etičke posljedice ljudskih odluka.
Ovaj svjetonazor je blizak slobodoumnosti, ateizmu, agnosticizmu, skepticizmu, racionalizmu i nereligioznosti. Drži se da svoje filozofske korijene vuče iz predsokratovske filozofije i prosvjetiteljstva.
Sekularni humanizam je široka filozofija života koja uključuje:
Sekularni humanizam je zasnovan na naturalističkoj filozofiji. Drži da je priroda (svijet svakodnevnog fizičkog iskustva) i njeni zakoni i sile jedino i sve što postoji, i da je pouzdano znanje najbolje dobiti kada istražujemo prirodu i njene zakone i sile, koristeći znanstvenu metodu. Naturalizam tvrdi da natprirodni entiteti poput božanstva i duhova ne postoje i upozorava na to da je znanje stečeno bez usmjeravanja na prirodni svijet i bez nepristrasnog promatranja od strane više promatrača i istraživača nepouzdano. Smatra da prirodni zakoni i sile određuju sastav i ponašanje svemira, te da promijene u svakoj fazi svemira su proizvod ovih zakona i sila.
Sekularni humanizam tumači svemir oslanjajući se na metode koje koristi znanost. Sekularni humanisti sebe vide kao nestvorena bića koja su nastala kroz evoluciju, te koja posjeduju jedinstvene atribute samosvijesti i moralne agencije.
Sekularni humanisti drže da je etika posljedična, te da se procjenjuje na osnovu ishoda. Ovo je u oprečnosti s takozvanom komandnom etikom, u kojoj se ispravno i pogrešno unaprijed definira i pripisuju božanskom autoritetu. Sekularni humanisti teže da razviju i poboljšaju svoje etičke principe ispitivanjem ishoda koje ostvaruju u realnim životima.
Većina sekularnih humanista svoj svjetonazor tumači kroz sljedeće principe:
- Potreba da se testiraju vjerovanja – Uvjerenje da dogme, ideologije i tradicije, bile one religijske, političke ili društvene, moraju biti odmjerene i testirane od strane svakog pojedinca, a ne jednostavno prihvaćene na osnovu vjere.
- Razum, dokazi, znanstvena metoda – Privrženost korištenju kritičkog uma, činjeničnim dokazima i znanstvenim metodama ispitivanja umjesto vjere i misticizma, kada je u pitanju traženje rješenja za ljudske probleme i odgovora na važna ljudska pitanja.
- Ispunjavanje, rast, kreativnost – Primarna briga mora biti ispunjavanje potreba, rast i kreativnost kako pojedinca tako i čovječanstva uopće.
- Potraga za istinom – Stalna potraga za objektivnom istinom, uz shvaćanje da svako novo znanje i iskustvo mijenja našu nesavršenu percepciju svijeta.
- Ovaj život – Briga za ovaj život i nastojanje da ga se učini smislenim kroz bolje shvaćanje samih sebe, svoje historije, intelektualnih i umjetničkih dostignuća, kao i shvaćanja koja se razlikuju od naših.
- Etika – Potraga za održavim individualnim, društvenim i političkim načelima etičkog ponašanja, prosuđivanih na osnovu njihove mogućnosti da poboljšaju ljudsko blagostanje i pojedinačnu odgovornost.
- Izgradnja boljeg svijeta – Uvjerenje da se uz pomoć razuma, otvorene razmjene ideja, dobre volje i tolerancije može postići napredak u stvaranju boljeg svijeta za nas i našu djecu.
Međunarodna humanistička i etička zajednica (IHEU) je svjetska unija više od sto humanističkih, racionalističkih i nereligionalnih organizacija u više od 40 zemalja. "Sretan čovjek" se smatra opće prepoznatim simbolom za one koji sebe nazivaju humanistima. Humanističke udruge građana se nalaze u svim dijelovima svijeta. Procjenjuje se da postoji od četiri do pet milijuna ljudi širom svijeta koji sebe smatraju humanistima.[9][10][11]
"Humanizam je demokratsko i etičko životno stajalište koji potvrđuje da ljudska bića imaju pravo i odgovornost da daju smisao i oblik njihovim vlastitim životima. Zauzima se za izgradnju humanijeg društva kroz etiku zasnovanu na ljudskim i drugim prirodnim vrijednostima u duhu razuma i slobodnog istraživanja kroz ljudske sposobnosti. Nije teistički, i ne prihvaća natprirodne poglede na realnost."[12] – Međunarodna humanistička i etička zajednica
Među poznate se humaniste ubrajaju britanski biolog Richard Dawkins te britanski glumac, pisac i komičar Stephen Fry.[13] Hrvatski političar i fizičar Ivica Puljak opisao je sebe kao humanista.[14]
- ↑ Edwords, Fred (1989). "What Is Humanism?". American Humanist Association. Secular Humanism is an outgrowth of eighteenth century enlightenment rationalism and nineteenth century freethought... A decidedly anti-theistic version of secular humanism, however, is developed by Adolf Grünbaum, 'In Defense of Secular Humanism' (1995), in his Collected Works (edited by Thomas Kupka), vol. I, New York: Oxford University Press 2013, ch. 6 (pp. 115–48)
- ↑ Compact Oxford English dictionary. Oxford University Press. 2007. humanism n. 1 a rationalistic system of thought attaching prime importance to human rather than divine or supernatural matters.
- ↑ "Definitions of humanism (subsection)". Institute for Humanist Studies.
- ↑ See Mouat, Kit (1972) An Introduction to Secular Humanism. Haywards Heath: Charles Clarke Ltd. Also, The Freethinker began to use the phrase "secular humanist monthly" on its front page masthead.
- ↑ Holyoake, G. J. (1896). The Origin and Nature of Secularism. London: Watts & Co., p. 50.
- ↑ Howard B. Radest. 1969. Toward Common Ground: The Story of the Ethical Societies in the United States. New York: Fredrick Unger Publishing Co.
- ↑ Walter, Nicolas (1997). Humanism: what's in the word? London: RPA/BHA/Secular Society Ltd, p. 43.
- ↑ Wilson, Edwin H. (1995). The Genesis of a Humanist Manifesto. Amherst, NY
- ↑ Norman, Richard (2004). On Humanism. New York: Routledge. ISBN 9780415305228.
- ↑ Esptein, Greg M. (2010). Good Without God: What a Billion Nonreligious People Do Believe. New York: HarperCollins. ISBN 978-0-06-167011-4.
- ↑ Jones, Dwight (2009). Essays in the Philosophy of Humanism.
- ↑ "IHEU's Bylaws". International Humanist and Ethical Union.
- ↑ That’s humanism! Stephen Fry and Humanists UK explore humanism in new social media campaign
- ↑ Puljkov ‘urbi et orbi’. Premijeru objasnio zašto više nije vjernik: “To sam priznao prvo sebi, a onda…”
| |||||||||||||||||||||||||||||