Prijeđi na sadržaj

Silikati

Izvor: Wikipedija

Silikati su najveći razred minerala. Poznato ih je približno 800. Zajedno s kvarcom i opalom te različitim modifikacijama SiO2, čine približno 87 % Zemljine kore.[1] Udio u ukupnom broju minerala im je 26 %. Razlog je velika zastupljenost silicija u Zemljinoj kori te njegov afinitet prema kisiku. Nalaze se gotovo u svim tipovima stijena. Većinom su izgrađeni od silicija i kisika, s dodacima iona poput aluminija, magnezija, željeza i kalcija.

Neki važni minerali iz ove grupe, a koji čine stijene jesu feldspati, kvarc, olivini, pirokseni, amfiboli, granati i tinjci.

Silikate klasificiramo prema strukturi njihove silikatne anionske grupe u nezosilikate, sorosilikate, ciklosilikate, inosilikate, filosilikate i tektosilikate.

Mogućnost polimerizacije silikatnih tetraedara ([SiO4]), koji čine osnovnu strukturu svih silikata (i nekih oksida) razlog je što postoji velik broj mineralnih vrsta unutar ovog razreda.

Najpoznatiji silikati

[uredi | uredi kôd]

Nezosilikati

[uredi | uredi kôd]

Nezosilikati (grč. nésos - otok) imaju svoje SiO42- tetraedre izolirane kao otoke u moru kationa. Svaki kisik vezan je jednom kovalentnom vezom za silicij, a preostalim negativnim nabojem za neki kation. Nezosilikati imaju heterodezmičnu otočnu reštku.

Silikati s dodatnim anionom (= nezosubsilikati):

Sorosilikati

[uredi | uredi kôd]

Sorosilikati (grč. sorós - gomila, skupina) imaju dva tetraedra međusobno povezana preko zajedničkoga kisika. Kompleksni anion je [Si2O7]6- u kojemu je omjer silicija i kisika 2:7. Sorosilikati imaju heterodezmičnu otočnu rešetku.

Ciklosilikati

[uredi | uredi kôd]

Ciklosilikati imaju prstenastu strukturu vezivanja tetraedara, u kojima je omjer silicija i kisika 1:3 (SixO3x). Prstene može činiti 3, 4 ili 6 (SiO4)-tetraedara. Ciklosilikati imaju heterodezmičnu otočnu rešetku.

Inosilikati

[uredi | uredi kôd]

Inosilikate čine jednostruki ili dvostruki lanci silikatnih tetraedara u kojima je odnos silicija i kisika 1:3 kod jednostrukih, odnosno 4:11 kod dvostrukih lanaca. Inosilikati imaju heterodezmičnu lančanu rešetku.

Inosilikati s jednostrukim lancima tetraedara

[uredi | uredi kôd]

Inosilikati s dvostrukim lancima tetraedara

[uredi | uredi kôd]

Mg, Fe, Mn, Li amfiboli:

Ca amfiboli:

Na amfiboli:

Monoklinski amfiboli:

Filosilikati

[uredi | uredi kôd]

Kod filosilikata silikatni tetraedarski anioni tvore niz paralelnih slojeva, a u tetraedrima je omjer silicija i kisika 2:5. Filosilikati imjau heterodezmičnu slojeviti rešetku.

Tektosilikati

[uredi | uredi kôd]

Tektosilikati imaju trodimenzionalne okvire silikatnih tetraedarskih aniona u kojima je omjer silicija i kisika 1:2. Tektosilikati imaju heterodezmičnu skelastu rešetku. Ovo je najveća grupa silikata, a njeni minerali čine gotovo 75 % kore Zemlje.

Vidi još:

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Vrkljan, Maja; Babić, Vera; Takšić, Jasenka. 1998. Mineralogija. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 953-0-21302-6
pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy