Prijeđi na sadržaj

U traganju za izgubljenim vremenom

Izvor: Wikipedija

Ciklus romana U traganju za izgubljenim vremenom životno je djelo Marcela Prousta čiji se cjelokupni prijevod u Hrvatskoj pojavio 1965. godine u izdanju poduzeća "Zora". Radi se o najvažnijem francuskom romanu 20. stoljeća, a literatura o tom djelu je najopsežnija u francuskoj povijesti književnosti. To djelo je jedna od odrednica kretnji u razvoju modernog romana u cijelom svijetu.

Marsel Prust - U traganju za izgubljenim vremenom, talijansko izdanje

"Proustovo je djelo rezime psiholoških romana XIX stoljeća i najviši domet simbolističkih ambicija - istodobno nasljeđuje francuski klasicizam, Balzaca, Stendhala, Flauberta i Dostojevskog. Ono je snažno utjecalo na sveukupni moderni roman, među ostalim na Gidea, Huxleya, Durella, kao i na suvremeni novi roman u Francuskoj."[1]

Dijelovi ciklusa u izdanju poduzeća "Zora" su:

  • Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zavičajna imena - ime)
  • U sjeni procvalih djevojaka (Oko gospođe Swann, Zavičajna imena - zavičaj)
  • Vojvotkinja de Guermantes
  • Sodoma i Gomora
  • Zatočenica
  • Bjegunica
  • Pronađeno vrijeme

Kronološki niz izdanja

[uredi | uredi kôd]

U knjizi [1] se nalazi kratka biografija Prousta (str. 10-12) iz koje se mogu citirati podaci o francuskim izdanjima romana:

  • 1913. Put k Swannu izlazi kod Grasseta, na račun autora, jer su svi izdavači, pa i Gallimard, odbili tiskati rukopis.
  • 1914. Časopis Novuelle Revue Francaise tiska odlomke iz U sjeni procvalih djevojaka.
  • 1918. Gallimard tiska U sjeni procvalih djevojaka i iste godine Proust dobiva Goncourtovu nagradu za to djelo.
  • 1920. Izlazi prvi svezak Vojvotkinje de Guermantes.
  • 1921. Izlazi drugi svezak Vojvotkinje de Guermantes i prvi svezak Sodome i Gomore.
  • 1922. Izlazi drugi svezak Sodome i Gomore.
  • 1923. Izlaze oba sveska Zatočenice.
  • 1925. Izlazi Bjegunica.
  • 1927. Izlazi Pronađeno vrijeme.

Sažetak

[uredi | uredi kôd]

Iz strukturalne lektire u [1] može se napraviti parafraza sažetka romana U traganju za izgubljenim vremenom.

Početak romana je sjećanje protagonista na dječačke praznike u mjestu Combray, u kući tetke Leonie, koje je provodio s roditeljima. Sada tridesetogodišnjak, provodi veći dio noći u obnavljanju uspomena, sjećanje na koje postaje intenzivno kada podaci s osjetila ožive davno minule doživljaje. Čitatelj tako upoznaje članove obitelji - majku, baku, oca, bolesnu tetku Leonie, energičnu sluškinju Francoise i zanimljivog susjeda Swanna. Saznajemo da Combray ima dva puta za šetnju u okolicu, na jednoj strani je Swann sa ženom Odette i kćerkom Gilberte, dok je druga strana u znaku stare aristokratske obitelji de Guermantes. Dječak se divi književniku Bergotteu i želi postati piscem, ali misli da nema dara za pisanje.

Drugi svezak romana Jedna Swannova ljubav posvećen je Swannu. Protagonist ovdje ne sudjeluje u događajima, nego prenosi priče koje je čuo u obitelji i kasnije od samog Swanna. U prvom planu nalazi se obitelj Verdurin, koja prezire aristokraciju i okuplja u svom salonu odabrane prijatelje. To su: liječnik Cottard, profesor Brichot, jedan nepoznati slikar, jedan glazbenik i mnogi drugi, te bivša glumica Odette. Ona uvodi Swanna u to društvo koje ga ubrzo odbacuje. Swann očajava zbog ljubomore prema Odette i počinje kritički promatrati spomenuto društvo.

Zavičajna imena - ime ima u središtu zbivanja protagonista (kao i svi ostali dijelovi kasnije). Nekoliko godina je prošlo i dječak u Parizu susreće Gilbertu u koju se zaljubljuje. Viđa je svakodnevno sve dok se ti susreti ne počinju prekidati. Dječak živi u očekivanju njena povratka.

U sjeni procvalih djevojaka sadrži promjene u likovima: doktor Cottard je postao uvaženi profesor, diplomat Norpois, koji ima utjecaj na oca protagonista, odobrava dječakovo zanimanje za književnost, Gilberte se vraća i dječak je smije posjećivati, jer se sprijateljio s njenim roditeljima i upoznao književnika Bergottea, kojemu se oduvijek divio. To, međutim, ne traje dugo - Gilberte ne uzvraća njegovu ljubav i on odluči da je više ne posjećuje. Nekoliko godina prolazi i protagonist boravi u Balbecu. Tu upoznaje gospođu de Villeparisis, rođakinju Guermantesovih, Roberta de Saint-Loupa, mladog plemića koji mu uskoro postaje prijateljem, baruna Charlusa, te nekoliko djevojaka, jedna od njih - Albertine - postat će njegovom ljubavlju.

U Vojvotkinji de Guermantes protagonist i njegova obitelj se sele u novi stan, u sklopu palače de Guermantesovih u Parizu. On se divi članovima visokog društva i napokon upoznaje vojvotkinju de Guermantes i njegovo zanimanje za nju postaje nalik ljubavi. Baka umire, ali protagonist ne shvaća veličinu tog gubitka. Obnavlja prijateljstvo s Albertine i u jednom trenutku bude razočaran banalnošću uspjeha u visokom društvu.

U Sodomi i Gomori protagonist do kraja razotkriva ravnodušnost i okrutnost aristokracije i spoznaje prazninu koju je ostavila smrt bake. Njegova veza s Albertine se obnavlja, no on sumnja da Albertine voli djevojke.

Zatočenica je prikaz života s Albertine. Ljubav je jednostrana, ali protagonist nema snage za prekinuti taj odnos. Bergotte i Swann umiru, a on nakon svađe s Albertine primjećuje jedno jutro da je ona nestala.

U Bjegunici protagonist saznaje da je Albertine nesretnim slučajem poginula i on u svom duhu obnavlja njihove susrete i život. Malo po malo on je ipak zaboravlja. S majkom odlazi na put u Veneciju, gdje se opet pojavljuju poznata lica iz Combraya i Pariza.

Nakon mnogo godina provedenih u bolnici protagonist se ponovno vraća u Pariz i susreće lica iz svoje mladosti, sada promijenjena. Postane svjestan proteklog vremena i odlučuje da će knjiga koju će napisati biti "veliko groblje" i "sav njegov protekli život". Tako završava Pronađeno vrijeme.

Zaključak

[uredi | uredi kôd]

Roman U traganju za izgubljenim vremenom je roman o vremenu čija tema je metaforička, jer je čitavo djelo alegorija života koji traga za svojim opravdanjem, ono je slika puta koji je razmaženi dječak prošao do umjetničkog zvanja.

"Proust je s utvrdivih klasnih pozicija ocrtao društveno raslojavanje francuske aristokracije u opadanju i preuzimanje vlasti od strane bogate buržoazije. Proust je smatrao da slika prototipove ljubavi, ljubomore, snobizma i slično, a zapravo je slikao veoma izvjesne tipove određenog društva u određenom času."[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Ingrid Šafranek, Branimir Donat. Temelji modernog romana. Školska knjiga. Zagreb. str. 7 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
  2. Ingrid Šafranek, Branimir Donat. Temelji modernog romana. Školska knjiga. Zagreb. str. 70 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Hrvatska enciklopedija u svojoj natuknici o Marcelu Proustu sadrži paragraf o ovome romanu. Stranica Open Library sadrži tekstove originalnih izdanja romana.

pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy