Zanzibar (grad)
| Zanzibar | |
|---|---|
| (Zanzibar City) | |
 Kameni grad, od 2000. na listi Svjetske baštine | |
| Država |  Tanzanija |
| Regija | Zanzibar Urban/West |
| Visina | 30 m |
| Koordinate | 6°10′S 39°12′E / 6.167°S 39.200°E |
| Stanovništvo (2002.) | |
| • Entitet | 205.870 |
| • Metropolitansko područje | 689.000 |
| Vremenska zona | Istočnoafričko vrijeme (UTC+3) |
| Pozivni broj | +255 24 |
 | |
  Zanzibar Zanzibar na karti Tanzanije | |
Zanzibar je najveći grad Zanzibarskog otočja i glavni grad Zanzibara, dijela države Tanzanije u Istočnoj Africi. Grad se nalazi na zapadnoj obali Unguje (koja se naziva i Zanzibar), najvećeg otoka arhipelaga. Godine 2002. imao je 205.870 stanovnika, čime je bio 6. grad po brojnosti u Tanzaniji.[1]
Zanzibar se sastoji od dva dijela koja su tradicionalno bila podijeljena potokom, a danas velikom ulicom "Creek Road":
- Stari dio, tzv. "Kameni grad" (svahili: Mji Mkongwe) je povijesno središte grada i negdašnja prijestolnica Zanzibarskog sultanata, koji je od 2000. godine upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi zbog svoje povijesne arhitekture i jedinstvene kulture.
- Ng'ambo (svahili za "Druga strana") je noviji i mnogo veći dio grada koji je nastao nakon Zanzibarske revolucije 1964. god., i uglavnom ga čine stambene i poslovne zgrade kao npr. četvrt Michenzani.[2]
Grad je upravno podijeljen na 40 okruga.[3]
Grad Zanzibar se nalazi na zapadnom dijelu otoka Unguja i nekada je bio seosko selo i luka pod upravom Omana. Tu su nastale prve kamene građevine oko 1830. god., a Sultan Said bin Sultan je 1840. godine premjestio svoju prijestolnicu iz Muscata u Kameni grad Zanzibara. Nakon borbe za prijestolje, Zanzibar i Oman su se podijelili 1861. godine i Zanzibar je postao prijestolnicom Zanzibarskog sultanata. To prosperitivno središte trgovinom začinima, ali i robovima, je u 19. stoljeću imalo dobre odnose s Britancima, ali i Omanom, Perzijom i Indijom. Zanzibar je ostao glavnim gradom Zanzibara tijekom kolonijalnog razdoblja pod britanskom upravom (od 1890.), ali su ga prestigli Mombasa i Dar es Salaam.
Zanzibarskom revolucijom 1964. god. uklonjen je sultan, a socijalistička vlada Afro-širazi stranke (ASP) je protjerala neke arapske i indijske stanovnike s otoka. Kad su se Tanganjika i Zanzibar ujedinili u Republiku Tanzaniju, Zanzibar je zadržao poluneovisnost s lokalnom vladom koja stoluje upravo u Kamenom gradu.
| Kameni grad Zanzibara | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država | Tanzanija |
| Godina uvrštenja | 2000. (24. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | ii, iii, vi |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:173 |
| Koordinate | 6°10′S 39°12′E / 6.17°S 39.2°E (WD) |
  Zanzibar Položaj Zanzibara u Tanzaniji | |
Kameni grad Zanzibara je važno povijesno i kulturno središte Istočne Afrike zbog svoje arhitekture iz 19. stoljeća koja predstavlja različite utjecaje, od autohtone obalne svahili kulture, do mješavine maurske, arapske, perzijske, indijske i europskih umjentosti.
Kameni grad se odlikuje labirintom ulica s kućama, trgovinama, bazarima i džamijama, koje su većinom preuske za automobilski promet. Kuće na rivi su veće i pravilnijih oblika, a ime mu potječe od uporabe crvenkastog koraljnog kamena za gradnju.[4] Tradicionalne kuće imaju dugu crvenkastu klupu uz vanjsko pročelje (baraza) koje su sužilile kao nogostup za vrijeme kišne sezone, ali kao mjesto odmora i druženja. Također, kuće imaju verande odvojene od dvorišta drvenim balustradama, a najznamenitija su njihova raskono izrezbarena drvena vrata [5] i to u dva stila, indijski s polukružnim vrhom i kvadratična omanskog stila. Njihovi bareljefi su obično islamski motivi, ali se mogu naći i indijski lotusi koji simboliziraju bogatstvo. No. 80% od 1709 starih kuća su u lošem stanju zbog propadanja poroznog koraljnog kamena
Od povijesnih građevina tu su:
- Kuća čudesa (Beit-al-Ajaib) na obali, iz 1883. god., je najpoznatija Zanzibarska kuća i bila je sjedištem stranke ASP tijekom revolucije, a daans je dio Svahili muzeja.
- Stara utvrda (Ngome Kongwe) iz 17. st. se nadovezuje na Kuću čudesa i bila je omanskom utvrdom kvadratičnog oblika, a danas je kulturni centar s trgovinama, radionicama i malenom arenom sa svakodnevnim plesnim i glazbenim predstavama.
- Stara ambulanta (Ithnashiri Dispensary) je najukrašenija zgrada u gradu s neoklasičnim štuko ukrasima, a od 1887. – 94. je služila kao bolnica za siromašne.
- Sultanova palača (Beit el-Sahel) iz 19. st. je danas muzej Zanzibara.
- Anglikanska katedrala Kristove Crkve je djelo Edwarda Steerea, trećeg biskupa Zanzibara, a nalazi se ispred najvećeg trga gdje se obavljala trgovina robovima. Danas je uz nju Muzej robovlasništva i spomenik robovima.
- Katolička katedrala sv. Josipa je djelo francuskih misionara od 1883. – 97. god. i ima dva masivna zvonika.
- Perzijsko kupatilo Hamamni je kompleks koji su izgradili arhitekti iz Širaza koncem 19. stoljeća, a zatvoren je 1920. god.
Danas su ove građevine glavna turistička atrakcija Tanzanije i gospodarstvo grada uvelike ovisi o turizmu.
-
Kuća čudesa -
Atrij Kuće čudesa -
Panorama Kamenog grada s Kuće čudesa -
Stara ambulanta -
Utvrda Zanzibar -
Sultanova palača -
Anglikanska katedrala -
Crkva sv. Josipa -
Tradicionalna drvena vrata i baraza -
Omanska i indijska drvena vrata -
Michenzani četvrt novog grada
Istraživač, misionar i kolonijalist, David Livingstone, je neko vrijeme živio u Zanzibaru. U Zanzibaru je rođen i Freddie Mercury, legendarni frontman grupe Queen, pravim imenom Farrokh Bulsara (rođen 1946.), čiji su roditelji porijeklom iz Irana. Njegova rodna kuća danas je jedna od glavnih turističkih znamenitosti na otoku.
- ↑ Tanzania City Population
- ↑ Turistički vodič Zanzibara (engl.) Preuzeto 4. studenog 2011.
- ↑ Urban District Homepage for the 2002 Tanzania National Census Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. rujna 2003. (Wayback Machine) (engl.) Preuzeto 4. studenog 2011.
- ↑ Independent Travel Guide to Zanzibar (engl.) Preuzeto 4. studenog 2011.
- ↑ Stone Town - Zanzibar Town Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. travnja 2021. (Wayback Machine) (engl.) Preuzeto 4. studenog 2011.
