Jubaea chilensis
| Jubaea chilensis | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Liliopsida |
| Red: | Arecales |
| Porodica: | Arecaceae |
| Rod: | Jubaea |
| Vrsta: | J. chilensis |
| Dvojni naziv | |
| Jubaea chilensis (Molina) Baill. | |
Zahvaljujući svojoj otpornosti od -16°C vjerojatno je najotpornija perasta palma te je zbog toga pogodna za cijelu obalu Jadrana. Impresivnog je izgleda i doseže visinu od 15-30 m.
Prirodno stanište joj je središnji Čile, gdje se može naći od padinama Anda do visine od 1500 m do obalnog područja i u unutrašnjosti do polupustinjskih predjela gdje tijekom zime trpi znatne temperaturne oscilacije. U Europi se uzgaja od 1843. ali je nažalost nema na mnogo mjesta. Pojedinih starih primjeraka ima čak i u Švicarskoj, sjevernoj Francuskoj i Engleskoj što ukazuje na to da dobro podnosi i vlažnu zimu. Dobro raste na izuzetno pjeskovitom tlu te dobro podnosi posolicu.
Ova palma ima stablo sa slabim usjecima i vjerojatno pravi najveću krošnju od svih palmi. Listovi su s gornje strane zeleni, a s doljnje sivozeleni sa segmentima raspoređenim u V obliku. Palma je jednodomna što znači da jedno stablo posjeduje i muške i ženske cvjetove. Zasjecanjem peteljki dobiva se tekućina bogata šećerom koju Čileanci zovu vino i od nje se pravi med. U vremenu od 6 mjeseci iz ove palme se može dobiti i do 400 litara soka, no na ovaj način se palma ubija pa je zbog toga u svom prirodnom staništu zakonom zaštićena. Zanimljivo je da prvi put cvate tek s 50 godina. Jezgra njezinih plodova je jestiva te okusom podsjeća na kokos. Može se križati sa Butiom capitatom. Sjeme joj sporo klija a rast joj je još sporiji. U Čileu postoji izreka da se ova palma sadi za unuke.
Najpoznatija Jubaea chilensis u Hrvatskoj nalazi se u gradu Hvaru na istoimenom otoku i stara je barem 60 godina te pored nje ima još jedna (obje su varijetet sa podignutim listovima). Bila je jedna velika Jubaea chilensis u Lovranu ispred hotela Kvarner, ali je odnijela velika zima 1956. godine. Jedan dvadesetogodišnji primjerak se nalazi na Lokrumu.