Ostava
Za ostala značenja, vidi Ostava (razvrstavanje).
Ostava je skupina predmeta ukopanih odjednom u zemlju.
Postoje različita mišljenja o razlozima zakapanja predmeta u ostavama. Ranije je prevladavalo mišljenje da su one kao imovina pojedinca bile zakopane u nemirnim vremenima i to je sigurno točno, na primjer za rimske i srednjovjekovne ostave novca. U novije vrijeme se proširilo mišljenje da su dio ostava bile votivne tj. zavjetne, osobito one iz brončanog doba poput ostave Peklenica s raskošno profiliranim iglama velikih dimenzija, i ostave iz Gajine pećine kod Drežnika na Korani s golemom lučnom fibulom s antropomorfnim prikazom koji je inače vrlo rijedak u kasnobrončanodobnoj umjetnosti. U prilog tog mišljenja ide i činjenica da je ostava u Gajinoj pećini pohranjena u pečinskom prostoru koji je bio prostor za žrtvovanje par excellance. Iz ritualnih razloga vjerojatno su ukopane i neke druge ostave, na primjer, poznata ostava Lovas koja potječe iz srednjeg brončanoga doba.[1] Pitanje izvorne namjene pojedinih ostava stoga ovisi od slučaja do slučaja, osobito, primjerice, u brončano doba.[2]
- Vinski Gasparini 1983 - Ksenija Vinski Gasparini: Kultura polja sa žarama sa svojim grupama, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, IV, Sarajevo, 1983., str. 547.-646.
- Majnarić Pandžić 1998 - Nives Majnarić Pandžić: Kasno brončano doba, u: Stojan Dimitrijević; Tihomila Težak–Gregl; Nives Majnarić-Pandžić: Prapovijest, Zagreb, 1998., str. 194.-219.