Tranzicijska ekonomija

Tranzicijska ekonomija je ekonomija koja se mijenja iz jednog oblika u drugi, a pojam se najčešće povezuje s prijelazom socijalističke centralizirane, planske ekonomije u tržišnu ekonomiju, odnosno prijelaz socijalističke tržišne samoupravne privrede u kapitalističku.^[1]

Tranzicijske ekonomije prolaze kroz set strukturalnih transformacija s ciljem razvijanja institucija kompatibilnih s tržišnom ekonomijom. Među te transformacije spada i ekonomska liberalizacija, temeljem koje se cijene određuju stanjem na tržištu, a ne od strane neke centralne institucije. Uz to, dolazi do ukidanja trgovinskih barijera, postoji inicijativa za osnivanjem privatnih kompanija, državne i društvene kompanije prolaze kroz proces privatizacije te dolazi do stvaranja financijskog sektora koji je zadužen za osiguravanje makroekonomske stabilnosti i kretanje privatnog kapitala.^[2]

Ovi procesi se provode u NR Kini, zemljama bivših Sovjetskog Saveza i SFR Jugoslavije, ali i drugim zemljama bivšeg Istočnog bloka, kao i u nekim zemljama Trećeg svijeta.

Modeli tranzicije u socijalističkim ekonomijama

Reforma planskih socijalističkih ekonomskih sistema bila je usredsređena na promene nekih ili svih elemanata tog sistema.^[3] Obično se termin „tranzicija” koristi za period 1980–ih kroz 2000–ih, odnosno za ekonomsku i političku tranziciju u bivšem Varšavskom Paktu, [SFRJ] i Albaniji za vreme Envera Hodže.^[4] Kada je reč o privatizaciji nekih preduzeća u tipičnim tržišnim ekonomijama, obično se upotrebljavaju termini „privatizacija” ili „deregulacija”^[5] Kada se, pak, radi o pukom reformisanju socijalističkih ekonomija radi poboljšanja funkcionisanja postojećeg sistema, obično se koristi termin „organizaciona reforma”. Odatle možemo idvojiti tri „modela” tranzicija ili reformi koja su postojala u socijalističkim državama: poboljšanja planiranja, promena organizacionih aranžamana i decentralizacije (privatizacije) svojine.^[6]

Poboljšanje planiranja: Model počiva na pretpostavci da problemi ekonomskih performansi proističu iz toga što planiranje nije usavršeno ali da se to može ispraviti primenom sofisticiranije kompjuterske tehnologije. Informacioni kanali služe zarad poklapanja podsticaja od centra sa merljivim ekonomskim performansama nekog preduzeća. Primer: „Tehnokratski period” 1960–ih i 1970–ih u SFRJ.

Organizaciona reforma: Predstavlja uvođenje intermedijarnih organizacija u organizacionu hijerarhiju. Počiva na uviđaju da problem proizlazi iz udaljenosti centra od preduzeća. Kao rešenje nudi stvaranje organizacija (agencija, saveta, sindikata, filijala...) između centra i preduzeća. Moguće je izvesti vertikalno (stvaranjem regionalnih grana) ili horizontalno (stvaranjem stepenaste uprave).

Decentralizacija (Privatizacija): Najšira kategorija reformi socijalističkih ekonomija. Predstavlja sve od prenosa ovlašćenja za odlučivanje i odgovornosti uokviru ekonomije, sve do prenosa vlasništva nad samom svojinom u celoj ekonomiji.

U kontekstu tranzicija, decentralizacija podrazumeva pojam „masovne privatizacije”, u kojem dolazi do ukidanja narodne ili socijalne svojine, prenosa kontrole javne svojine u rukama državne i pretvaranja prethodnih tipova svojine u tkz. „državnu svojinu”.^[7] Ovo se može učiniti na više načina. U jednostavnijoj tipologiji, implementacija odgovara na dva pitanja:^[8]

„Da li su deonice transferirane novčanim sredstvima (akcijama) ili su podeljene drugim mehanizmima (tkz. vaučerski pristup)?”
„Da li u transferu deonica mogu učestvovati samo entiteti (zaposleni i upravnici) sa ranijim vezama tog preduzeća (interna privatizacija) ili je transfer deonica otvoren putem drugih mehanizama (npr. javnim tenderima) svim zainteresovanim entitetima (eksterna privatizacija)?”

Rezultati tranzicija

Šok terapija

Gradualni pristup

Istorijski kontekst

Centralno-upravni socijalizam

Samoupravni socijalizam

Retrospektivna gledišta

Uspešne ili dovršene tranzicije

Neuspešne ili nedovršene tranzicije

Povezano

Reference

↑ Feige, Edgar L. (1994). „The Transition to a Market Economy in Russia: Property Rights, Mass Privatization and Stabilization”. u: Alexander, Gregory S.; Skąpska, Grażyna. A Fourth way?: privatization, property, and the emergence of new market economics. Routledge. str. 57–78. ISBN 978-0-415-90697-5. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-15. Pristupljeno 2021-11-06.
↑ Feige, Edgar L. (1991). „Perestroika and Ruble Convertibility”. Cato Journal (Cato Institute) 10 (3). Arhivirano iz originala na datum 28 March 2011. Pristupljeno 2011-07-03.
↑ Dhanji, F. i B. Milovanović: Privatisation in East and Central Europe: Objectives, Constraints, and Models of Divetiturem Country Economics Department The World Bank. 1990. pp. 2-3
↑ Gabriel Roth, The Private Provision of Public Services in Developing Countries (Oxford University Press, Oxford, 1987).
↑ Jeremy Richardson (ed.), Privatisation and Deregulation in Canada and Britain (Aldershot, Brookfield, Vermont, 1990).
↑ F. Pryor, "Economic Systems of Developing Nations", Comparative Economic Studies 48. (2006), pp. 77-99.
↑ Gerard Roland, Transition and Economics (MIT Press, Cambridge, Massachusets, 2000), Chapter 12.
↑ Milanović, B.: Privatisation in Post-Communist Societies, World Bank, 1990.

Vanjske veze

Åslund, Anders (2008). „Transition Economies”. u: David R. Henderson. Concise Encyclopedia of Economics (2nd izd.). Indianapolis: Library of Economics and Liberty. ISBN 978-0865976658. OCLC 237794267.
Policy Research Working Papers from the World Bank
Health in transition economies – a dossier Arhivirano 2006-06-14 na Wayback Machine-u
Quarterly Newsletter issued by UNDP and LSE on Development and Transition issues in Europe and CIS Arhivirano 2019-09-08 na Wayback Machine-u
IMF: Nsouli, S. M. "A Decade of Transition – An Overview of the Achievements and Challenges"
GDP and Industrial Output during transition 1990–present – statistics Arhivirano 2011-07-08 na Wayback Machine-u

[feige1-1] Feige, Edgar L. (1994). „The Transition to a Market Economy in Russia: Property Rights, Mass Privatization and Stabilization”. u: Alexander, Gregory S.; Skąpska, Grażyna. A Fourth way?: privatization, property, and the emergence of new market economics. Routledge. str. 57–78. ISBN 978-0-415-90697-5. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-15. Pristupljeno 2021-11-06.

[2] Feige, Edgar L. (1991). „Perestroika and Ruble Convertibility”. Cato Journal (Cato Institute) 10 (3). Arhivirano iz originala na datum 28 March 2011. Pristupljeno 2011-07-03.

[3] Dhanji, F. i B. Milovanović: Privatisation in East and Central Europe: Objectives, Constraints, and Models of Divetiturem Country Economics Department The World Bank. 1990. pp. 2-3

[4] Gabriel Roth, The Private Provision of Public Services in Developing Countries (Oxford University Press, Oxford, 1987).

[5] Jeremy Richardson (ed.), Privatisation and Deregulation in Canada and Britain (Aldershot, Brookfield, Vermont, 1990).

[6] F. Pryor, "Economic Systems of Developing Nations", Comparative Economic Studies 48. (2006), pp. 77-99.

[7] Gerard Roland, Transition and Economics (MIT Press, Cambridge, Massachusets, 2000), Chapter 12.

[8] Milanović, B.: Privatisation in Post-Communist Societies, World Bank, 1990.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]