smjeti

Srpskohrvatski

smjȅti (ćirilica смје̏ти) nesvrš.

Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Konjugacija glagola smjeti

Infinitiv: smjeti		Glagolski prilog sadašnji: smȉjūći		Glagolski prilog prošli: -		Glagolska imenica: -
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		smijem	smiješ	smije	smijemo	smijete	smiju
Budućnost	Futur I.	smjet ću¹ smjeću	smjet ćeš¹ smjećeš	smjet će¹ smjeće	smjet ćemo¹ smjećemo	smjet ćete¹ smjećete	smjet će¹ smjeće
Budućnost	Futur II.	budem smio²	budeš smio²	bude smio²	budemo smjeli²	budete smjeli²	budu smjeli²
Prošlost	Perfekt	smio² sam	smio² si	smio² je	smjeli² smo	smjeli² ste	smjeli² su
	Pluskvamperfekt	bio sam smio²	bio si smio²	bio je smio²	bili smo smjeli²	bili ste smjeli²	bili su smjeli²
	Imperfekt	smijah	smijaše	smijaše	smijasmo	smijaste	smijahu
Kondicional I.		smio² bih	smio² bi	smio² bi	smjeli² bismo	smjeli² biste	smjeli² bi
Kondicional II.		bio bih smio²	bio bi smio²	bio bi smio²	bili bismo smjeli²	bili biste smjeli²	bili bi smjeli²
Imperativ		-	smij	-	smijmo	smijte	-
Glagolski pridjev radni		smio m. / smjela f. / smjelo n			smjeli m. / smjele f. / smjela n
¹ Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. ² Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.