Henrik VIII, kralj Engleske

Henrik VIII
Kralj Engleske
Vladavina	21. april 1509 – 28. januar 1547.
Prethodnik	Henrik VII
Nasljednik	Eduard VI
Krunidba	25. juni 1509.
Supružnik	Katarina Aragonska Anne Boleyn Jane Seymour Ana Klevska Katherine Howard Katherine Parr
Djeca	Marija I, kraljica Engleske Henry FitzRoy Elizabeta I, kraljica Engleske Eduard VI, kralj Engleske
Dinastija	Tudor
Otac	Henrik VII, kralj Engleske
Majka	Elizabeta od Yorka
Rođenje	28. juni 1491. Greenwich
Smrt	28. januar 1547. London

Henrik VIII (28. juni 1491 – 28. januar 1547) bio je kralj Engleske i prvi kralj Irske, najpoznatiji po svojih šest brakova i otcijepljenju engleskog katoličanstva od rimokatoličanstva, te osnivanju Engleske crkve.

Mladost

Rođen je u palači Placentia pored Greenwicha, kao treće od sedmero djece Henrika VII i Elizabete od Yorka. Još kao sasvim malo dijete dobio je titulu vojvoda od Yorka. Primio je vrhunsko obrazovanje i tečno govorio francuski, španski i latinski jezik pored svoga maternjeg engleskog jezika. Njegov stariji brat, princ Artur, bio je službeni nasljednik engleske krune, te se za vrijeme Arturova života pretpostavljalo da će Henrik ostvariti karijeru kao crkveni službenik.

Artur je, kao dio sporazuma Henrika VII i ujedinjenih španskih kraljevina, oženio šesnaestogodišnju infantu Katarinu, godine 1501. Godine 1502. Artur se razbolio i ubrzo umro, čime su sve prijestolonasljedničke dužnosti, zajedno sa titulom princa od Velsa, prešle Henriku. Udovica Katarina, bivša princeza od Velsa, željela se vratiti u svoju domovinu, ali ju je spriječila nemogućnost povratka miraza njenom ocu. Njen otac i Henrik VII nakon četrnaest mjeseci dogovorili su nove zaruke, između tada trinaestogodišnjeg Henrika i osamnaestogodišnje Katarine. Papa je odobrio zaruke koje bi Crkva inače smatrala incestom, i to nakon insistiranja Katarinine majke, Izabele I. Kada je 1505. Henrik VII izgubio interes za savez sa Španijom Henrik je izjavio da su njegove zaruke bile dogovorene bez njegovog pristanka. Nedoumice po pitanju braka nastavljene su sve do smrti Henrika VII.

Vladavina

U aprilu 1509. Henrik VII je umro, a Henrik je naslijedio englesku krunu. Dana 11. juna 1509. oženio je Katarinu, a 24. aprila iste godine par je okrunjen u Westminsterskoj opatiji.

Svojim prvim potezima Henrik je kao novi vladar htio ukazati da će se njegova vladavina razlikovati od vladavine njegova oca. Prvo je uklonio vodeće ličnosti iz vlasti Henrika VII, a nakon toga je na vanjskom planu počeo voditi drugačiju politiku od miroljubive politike svoga oca - Henrik je sebe smatrao ratničkim kraljem. Išao je do te mjere da je uveo i novi način oslovljavanja monarha, koji od tada više nije oslovljavan sa Vaša Milosti, već sa Vaše Veličanstvo. U svojim mlađim godinama veći dio energije posvećivao je nadmetanju s drugim državama tog razdoblja, upadljivom razmetanju i razvoju dinastičkog ponosa, a manje nacionalnim interesima. Ušao je u savez sa pojedinim evropskim državama u cilju borbe protiv Francuske, kojoj se kasnije dosta zamjerio. Lično je vodio pohode na Francusku, te pobijedio u bici kod Spursa 1513, ali je rat na kraju završen mirovnim sporazumom 1514. U cjelini gledavši, vanjskopolitički je Englesku uključio u tadašnje evropske političke tokove i zbivanja kao važan i neprijelazan, iako ne presudan, faktor.

Ratovi su, međutim, sa svojim troškovima izrade brojnih topova i novih utvrda stvarali ozbiljne finansijske probleme. Pokušaj da se 1525. uvede "ljubazna potpora" za finansiranje Henrikove vanjske politike doveo je do izbijanja nereda, pa se od toga dodatnog poreza odustalo. Henrikov slavni ratni brod na koji je utrošeno mnogo novca i vremena, nazvan Mary Rose, potonuo je u samoj luci kada je kralj došao da ga vidi. Pretpostavlja se da je nazvan po Henrikovoj mlađoj sestri, Mariji Tudor, ili čak po Mary Boleyn.

U povodu pojave reformacije na kontinentu Henrik je svoju politiku okrenuo ka papi, tako što je 1521. donio Zakon o sedam sakramenata, kojim se pobijaju reformatorske ideje i teze Martina Luthera, te brane temelji katoličkog učenja, a zbog kojeg je od pape Lava X dobio titulu branitelja vjere (lat. defensor fidei).

Raskol sa Rimom

Henrikov privatni život se vrlo često isprepletao sa državnim poslovima i politikom. Njegova želja za dobijanjem muškog nasljednika i bračni život usko su utjecali kako na tadašnju, ali i buduću vanjsku i unutrašnju politiku Engleske, tako i na položaj vjere u Engleskoj i odnose sa poglavarom Katoličke crkve, samim Papom.

Katarina Aragonska bila je sa Henrikom trudna sedam puta, no preživjelo je samo jedno dijete, kći Marija. Henrik je, međutim, silno želio muškog nasljednika, jer je smatrao da jedino sin može osigurati kontinuitet engleske krune. U početku je uz Katarinu imao dvije ljubavnice: Elizabeth Blount, sa kojom je dobio sina po imenu Henry FitzRoy, i Mary Boleyn, koja se udala kratko prije nego što je njena sestra Anne izašla na scenu kao Henrikova najvažnija ljubavnica. Kada je shvatio da Katarina ulazi u menopauzu i da više neće moći imati djece, prevladala je njegova želja da dobije zakonitog sina, a jedini put da ga dobije sa Anne Boleyn bio je da se rastavi od Katarine. Stoga je pokušao uvjeriti papu Klementa VII da je Katarinin brak sa Arturom konzumiran, te da stoga njegov brak sa Katarinom mora biti poništen u skladu sa crkvenim propisima. Isprva neodlučan, papa 1529. pod pritiskom Karla V, cara Svetog Rimskog Carstva, odbija ispuniti Henrikov zahtjev.

Kako bi omogućio Henriku da okonča brak sa Katarinom Aragonskom, Thomas Cromwell, kraljev glavni ministar, prekinuo je zadnju vezu između engleskog i rimskog katoličanstva, te učinio monarha vrhovnim poglavarem novoosnovane Engleske Crkve. Nadbiskupom od Canterburya je imenovao Thomasa Cranmera, koji je, na njegov zahtjev, proglasio brak između Henrika VIII i Katarine Aragonske nevažećim i nikada zakonski postojećim.

Engleska reformacija

Tudori
Henrik VII ∞ Elizabeta od Yorka
Artur, princ od Velsa
Margareta, kraljica Škota
Henrik VIII
Marija, kraljica Francuske
Henrik VIII ∞ Katarina Aragonska, Anne Boleyn, Jane Seymour, Ana Klevska, Katherine Howard, Katherine Parr
Marija I
Elizabeta I
Eduard VI
Eduard VI
Marija I
Elizabeta I

Iako je odvojio englesko katoličanstvo od rimskog, te time položio temelje za trajno osamostaljenje engleskog kršćanstva, Henrik se u biti nije nikada odrekao niti udaljio od osnova katoličanstva, već je nastavio njegovu doktrinu. Njegova odluka ohrabrila je i ostale evropske zemlje da se oslobode vatikanskog pritiska i nametanja, te se u Evropi ubrzo počinju formirati nove nezavisne crkvene institucije. Henrik, koji je u početku vladavine nosio titulu branitelja vjere, ekskomuniciran je iz Katoličke crkve od strane Pape 1533.

Po osnivanju Engleske crkve Henrik je bio u mogućnosti da oženi Anne Boleyn, od koje se očekivalo da rodi sina i ispuni dužnost kraljice koju Katarina nije uspjela ispuniti. Na Anne je ležao veliki teret, budući da je u to vrijeme znanje o genetici bilo vrlo oskudno, pa se smatralo da spol djeteta zavisi jedino o ženinoj sposobnosti. Uprkos tome, Anne je bila samouvjerenja; zanijela je nedugo nakon vjenčanja, ali dijete rođeno u septembru 1533. bila je djevojčica, princeza Elizabeta. Henrik se razočarao, ali je i dalje vjerovao da će mu Anne roditi sina. Nekoliko sljedećih Anninih trudnoća završilo je rođenjem mrtvorođenčadi ili pobačajem. Henrik je izgubio svu nadu na dan Katarininog pogreba, kada je Anne pobacila još jedno dijete. Tu se opet umješao Thomas Cromwell, Annin nekadašnji saveznik, te optužio Annu za preljub, incest sa bratom i vještičarenje. Ove optužbe su dovele do njenog pogubljenja 1536.

Cromwellov uticaj

Portret Henrika VIII, djelo Hansa Holbeina Mlađeg

Henrik se oženio i treći put, za kraljicu izabravši Jane Seymour. Jane je bila submisivna i znala je kada se treba povući, te bila potpuna suprotnost Anne Boleyn. Jane je uspjela roditi Henriku sina, princa Edvarda, samo da bi umrla nekoliko dana kasnije od posljedica postporođajne groznice. U međuvremenu, Thomas Cromwell je razmatrao mogućnost ukidanja manastira i prodaje crkvenih posjeda plemićima, čime je pridobio Henrikovu naklonost. Henrik je posebno bio zadovoljan Cromwellovim prijedlogom Aktova zakona u Velsu (en. Laws in Wales Act).

Na Cromwellov nagovor Henrik se ženi četvrti put, opet iz političkih razloga. Četvrtom suprugom mu je postala Ana Klevska, kćerka klevskog protestantskog vojvode. Ovim brakom oformljena je alijansa između Engleske i Njemačke, kojom su rastavljene Španija i Francuska. Henrik nije bio siguran želi li ući u četvrti brak, pogotovo sa nekatolkinjom, ali je pristao nadajući se da će Ana roditi još sinova i ojačati dinastiju. Ana je stigla u Englesku krajem 1539, a sa Henrikom se upoznala 1. januara 1540. Iako legenda kaže da je Henrik bio razočaran Aninim izgledom, mnogo je vjerovatnije da je Ana bila užasnuta Henrikovom gojaznošću. Brak se raspao prije nego je i počeo, te su se nakon nekoliko mjeseci bračnog života Henrik i Ana složili da se raziđu. Ana je primila velikodušni poklon od bivšeg supruga, što je uključivalo nekoliko zamkova i vlastite posjede, kao i titulu engleske princeze i čast kraljeve sestre. Ana je ostala u dobrim odnosima i sa Henrikom i sa njegovom djecom. Henrik je za neuspjelo aranžiranje braka okrivio Cromwella, te naredio njegovo pogubljenje 28. jula 1540.

Posljednji brakovi

Dana 28. jula 1540, isti dan kada je pogubljen grof od Essexa, čovjek odgovoran za Henrikov neuspjeli četvrti brak, Henrik je oženio šesnaestogodišnju Katherine Howard, prvu rodicu Anne Boleyn. Henrik je u početku bio oduševljen njome zbog njene mladosti. Nova kraljica i njena rodbina obasipani su poklonima, ali Katherine, uprkos iščekivanjima dvora i kraljevstva, nije zanijela ni nakon dvije godine braka. Upravo tada isplivavaju na površinu priče o romansi između Katherine i dvojice učitelja, što je navelo Henrika da posumnja u Katherinino djevičanstvo u trenutku sklapanja braka. Osamnaestogodišnja Katherine je optužena za veleizdaju i pogubljena 13. februara 1542.

Posljednja Henrikova žena bila je 35-ogodišnja Katherine Parr, bogata udovica koju je Henrik oženio 1543. Katherine je bila sklona raspravama sa Henrikom po pitanju religije. Iako je sigurno odrasla kao katolkinja, Katherine je veoma interesirala "nova vjera", ali Henrikovi pogledi ostali su konzervativni. Henrik je nadasve cijenio njeno mišljenje i njenu političku sposobnost, te je više puta postavio za regenta na čelu vlade tokom njegovih posjeta kontinentu. Katherine je imala izuzetno dobre odnose sa svojim pastorcima, te se pobrinula za pomirenje supruga sa svojim svojim kćerima, Marijom i Elizabetom, koje su ranije, poništavanjem brakova njihovih majki sa Henrikom, bile isključene iz nasljeđivanja i koje su uslijed Katherinine intervencije opet postale moguće nasljednice engleske krune. Katherine je također bila jedina Henrikova supruga koja nije morala dokazivati svoje djevičanstvo, budući da je prije braka sa Henrikom imala dva kratka braka.

Smrt

Žene Henrika VIII
Katarina Aragonska
Anne Boleyn
Jane Seymour
Ana Klevska
Katherine Howard
Katherine Parr

Kako su četiri od šest Henrikovih brakova bili poništeni, što znači da nisu nikada zakonski ni postojali, u očima ondašnjih protestanata Henrik je zapravo imao samo dvije supruge: Jane Seymou i Katherine Parr. Katolici, budući da ne priznaju razvod, smatrali su tri žene Henrikovim pravim ženama: Katarinu Aragonsku (od trenutka vjenčanja, pa do trenutka njene smrti), Jane Seymour (sa kojom je brak sklopljen nakon Katarinine smrti) i Anu Klevsku (sa kojom je brak sklopljen nakon Janine smrti i koja je bila živa za vrijeme zadnja dva Henrikova braka, što ih čini nevažećim). Iako je sa Katarinom proveo 19 godina svog života, a sa Jane manje od godinu, naredio je da upravo ona bude predstavljena kao njegova pratilja u porodičnom portretu porodice Tudor. Sam Henrik je Jane nazivao "svojom jedinom pravom ženom", vjerovatno zato što mu je ona jedina rodila sina.

Nikada dokazana teza koja kaže da je Henrik bolovao od sifilisa i da je upravo ta bolest krivac za smrtnost njegove djece iznesena je prvi put 100 godina nakon njegove smrti. Prema istoj tezi, sifilis je Henrika VIII vjerovatno doveo i do smrti, dana 28. januara 1547. Prema drugoj teoriji, Henrik i njegova sestra Margareta su bolovali od dijabetesa, što je bio uzrok Henrikove gojaznosti. Sahranjen je pored Jane u kapeli St George. Naslijedio ga je sin Edvard, a u roku od nešto više od jedne decenije svo troje njegove zakonite djece izmijenit će se na engleskom tronu, i to tako da nijedno iza sebe neće ostaviti potomstvo.

Porijeklo

16. Maredudd ap Tudur

8. Owen Tudor

17. Margaret ferch Dafydd

4. Edmund Tudor, 1. grof od Richmonda

18. Karlo VI Francuski

9. Katarina od Valoisa

19. Izabela Bavarska

2. Henrik VII Engleski

20. John Beaufort, 1. grof od Somerseta

10. John Beaufort, 1. vojvoda od Somerseta

21. Margaret Holland

5. Ledi Margaret Beaufort

22. John de Beauchamp, 3. barun Beauchamp

11. Margaret Beauchamp

23. Edith Stourton

1. Henrik VIII Engleski

24. Rikard od Conisburgha, 3. grof of Cambridgea

12. Rikard Plantagenet, 3. vojvoda od Yorka

25. Anne de Mortimer

6. Edvard IV Engleski

26. Ralph de Neville, 1. grof od Westmorlanda

13. Cecily Neville

27. Joan Beaufort

3. Elizabeta od Yorka

28. Richard Wydevill

14. Richard Woodville, 1. grof Rivers

29. Elizabeth Bodulgate

7. Elizabeth Woodville

30. Petar I od Saint-Pola

15. Jacquetta Luksemburška

31. Margaret de Baux

Naslijeđe

Njegova vladavina odlikovala se izrazitom zakonodavnom aktivnošću koja je za sobom ostavila mnoge pravne odredbe, od kojih neke važe čak i danas. Najbolji primjer je Zakon o uniji (Laws in Wales Acts) kojim je 1536. Engleskoj je priključen Vels, a engleski jezik je postao jedinim službenim u toj pokrajini, uprkos tome što je većina stanovništva govorila velški jezik. Među zakonima koje su donešeni tokom Henrikove vladavine mnogi su bili kontroverzni. U ovu grupu spada Buggery Act, prvi zakon protiv sodomije, Witchcraft Act, kojim se kažnjavalo i proganjalo vještice, te Zakon o veleizdaji (Act of Tresury) iz 1534. kojim je pojam izdaje proširio i na riječi, ne samo na djela.

Henrik je bio vrlo svestrana osoba; bavio se sportom, te bio vješt muzičar i pjesnik. Na njegovom dvoru vladao je progresivni, renesansni i inovativni duh, kako na naučnom, tako i na umjetničkom polju. Podstaknut otkrićem Novog svijeta naredio je izradu, za to doba, najmodernije karte svijeta. Njegov dvor postao je centar umjetničkog i inovativnog života Engleske, koji je Henrik sam poticao.

Henrikov život i vladavinu opisao je William Shakespeare u svojoj historijskoj drami Henrik VIII.

Također pogledajte

• Spisak engleskih kraljeva

Vanjski linkovi

• Henrik VIII, kralj Engleske na Wikimedia Commonsu

Prethodnik: Henrik VII	Kralj Engleske 1509–1547.	Nasljednik: Eduard VI
Prethodnik: /	Kralj Irske 1542–1547.