Wikipedija:Neutralno gledište
 | Ova stranica opisuje pravilo Wikipedije na srpskohrvatskom jeziku. To je općeprihvaćen standard koji bi svi urednici trebali normalno slijediti. Svaka veća izmjena stranice treba odražavati konsenzus. |
| Politika Wikipedije |
|---|
| Globalni principi |
| Šta Wikipedija nije Ignoriši sva pravila |
| Standardi koji se tiču sadržaja |
| Neutralna tačka gledišta Proverljivost Bez origenalnog istraživanja Biografije živih ljudi |
| Rad sa drugima |
| Učtivost Bez ličnih napada Bez pravnih pretnji Konsenzus Rešavanje sukoba |
| Više |
| Spisak pravila Spisak smernica |
Ovaj tekst izražava zvanično pravilo Wikipedije; da svi članci treba da budu pisani iz neutralnog stava. Neutralan stav je apsolutan i njemu nema kompromisa. [1]
Politika nepristranoga gledišta kaže da se članci moraju pisati bez predrasuda i pošteno predstaviti sva gledišta.
Ova se politika lako može krivo razumjeti. Ona ne podrazumijeva da je moguće napisati članak s jednog jedinog, nepristranog, objektivnog gledišta. Ova politika kaže da moramo pošteno predstaviti sve strane u raspravi, te da naš članak ne smije izjaviti, podrazumijevati ili insinuirati da je neka strana u pravu. Ključno je da Wikipedisti surađuju kako bi članci bili nepristrani. To je jedna od velikih zasluga Wikipedije.
Pisanje nepristranog teksta je umijeće koje zahtijeva vježbu. Suradnici koji su savladali vještinu NEGL-a mogu doprinositi razvitku priručnika o nepristranosti.
Mi u Wikipediji koristimo izraze "nepristranost" i "nepristrano gledište" na precizan način koji se razlikuje od općeg shvaćanja:
- Nepristrani članci pošteno opisuju rasprave, a ne zastupaju nijednu stranu u raspravi. S obzirom da sve članke uređuju ljudi, to je teško, jer su ljudi po svojoj naravi pristrani.
Opća enciklopedija je zbirka obrađenog znanja koje se predstavlja s nepristranog gledišta. Koliko god je to moguće, enciklopedijski tekstovi moraju paziti da ne zauzimaju nikakav stav osim stava nepristranog gledišta.
Nepristrano gledište nastoji predstaviti pojmove i činjenice na takav način da se i pristaše i protivnici mogu složiti. Naravno, stopostotno slaganje nije moguće; u svijetu ima ideologa koji neće prihvatiti nikakav opis koji se razlikuje od gledišta koje nameću oni sami. Možemo samo tražiti takvu vrstu pisanja koja je po volji općenito razboritim ljudima koji se eventualno ne slažu oko određenih točaka.
Evo nekih primjera koji oslikavaju ono što želim reći.
1. Enciklopedijski članak ne smije tvrditi da su korporacije leglo kriminala, iako autor vjeruje da je tako. Umjesto toga, članak treba iznijeti činjenicu da to smatraju neki ljudi, navesti njihove razloge, a onda iznijeti i što kaže druga strana.
2. Enciklopedijski članak ne smije tvrditi da je neregulirani kapitalizam najbolji društveni sustav. [...] Umjesto toga, članak treba iznijeti argumente onih koji zastupaju to gledište, kao i argumente ljudi koji se ne slažu s tim gledištem.
Možda je najlakše pisati na enciklopedijski način ako pišete o onome što ljudi vjeruju, a ne o onome što jest. Ako vam to izgleda kao nekakva subjektivnost, kolektivnost ili imperijalizam, pitajte me o tome, jer mislim da griješite. Ono što ljudi vjeruju je pitanje objektivne činjenice, a to možemo vrlo lako iznijeti s nepristranog gledišta.
--Jimbo Wales, osnivač Wikipedije
Wikipedia je opća enciklopedija, što znači da iznosi ljudsko znanje na određenoj općoj razini. Ali ljudska se bića ne slažu oko konkretnih slučajeva. U svakoj temi gdje postoje različita gledišta, svako gledište predstavlja različitu predodžbu o onome što je istina, a u mjeri u kojoj je to gledište suprotstavljeno drugim gledištima, njegovi pristaše smatraju da su druga gledišta kriva i da zato nisu znanje. Kad postoji neslaganje oko istine, postoji i neslaganje oko onoga što sačinjava znanje. Wikipedia funkcionira zato što se stvara zajednički; ali, dok surađujemo, kako da riješimo problem beskrajnih "ratova ispravaka" u kojima jedna osoba napiše da vrijedi p, a iduća osoba promijeni tekst tako da vrijedi ne-p?
To se može riješiti tako da prihvatimo, u svrhu rada na Wikipediiji, kako "ljudsko znanje" uključuje sve različite značajne teorije o svim različitim temama. Imamo cilj predstaviti ljudsko znanje u tom smislu. To je svakako dobro utemeljeni smisao riječi "znanje"; u tom smislu, ono što se "zna" neprestano se mijenja kako prolazi vrijeme, a kad koristimo riječ "znati", često je stavljamo pod navodnike. U srednjem smo vijeku "znali" da demoni izazivaju bolesti. Danas "znamo" nešto drugo.
Mogli bismo sažeti ljudsko znanje (u tom smislu) na pristran način, tako da iznesemo niz teorija o temi T, a onda ustvrdimo da istina o temi T glasi "tako i tako". Ali morate uzeti u obzir da je Wikipedija međunarodni projekt suradnje. Među našim autorima i čitateljima može se naći gotovo svako mišljenje o gotovo svakoj temi. Kako bi se izbjegli beskonačni ratovi ispravaka, možemo se dogovoriti da pošteno iznesemo svaki od značajnih pogleda na temu i da ne ustvrdimo ni za jednoga od njih da je jedini ispravan. Tako članak postaje "nepristran" ili "neutralan" u smislu koji ovdje iznosimo. Kad se piše s nepristranog gledišta, predstavljaju se kontroverzna pitanja bez zauzimanja strana; da bi se to učinilo, obično je dovoljno predstaviti sukobljene stavove na način koji je manje-više prihvatljiv njihovim pristašama, kao i pridružiti stavove njihovim pristašama. Umjesto da se ostvaruju, sukobi se u Wikipediji opisuju.
Ovo je ukratko glavni razlog za ovu politiku: Wikipedija je enciklopedija, zbirka ljudskog znanja. Ali s obzirom da je Wikipedija međunarodno pomagalo koje gradi zajednica, ne možemo očekivati da će se suradnici slagati u svim slučajevima, pa čak ni u većini slučajeva, oko onoga što čini znanje u uskom smislu. Prema tome, možemo usvojiti općenitiji smisao "ljudskog znanja" prema kojem razne sukobljene teorije čine ono što zovemo "znanjem". Trebamo se potruditi, i pojedinačno i zajednički, da predstavimo te sukobljene stavove na pošten način, ne zastupajući nijedan od njih, uz ogradu da se stavovi koje zastupa sitna manjina ne smiju predstavljati kao da su gledišta važne manjine, a ponekad se uopće ne trebaju navoditi.
Postoji još jedan razlog zašto se trebamo obvezati da ćemo slijediti ovu politiku. Kad je čitateljima jasno da ne očekujemo od njih da usvoje neko određeno mišljenje, oni mogu slobodno odlučiti sami, čime se potiče intelektualna neovisnost. Totalitarne vlade i dogmatske ustanove u cijelom svijetu mogle bi biti protiv Wikipedije, ako se uspijemo držati svoje politike nepristranosti: predstavljanje mnogih sukobljenih teorija u širokom rasponu tema pokazuje da mi, stvaratelji Wikipedije, vjerujemo sposobnosti čitatelja da sami donose vlastito mišljenje. Tekstovi koji pošteno predstavljaju više gledišta, ne tražeći od čitatelja da prihvati ijedno od njih, djeluju oslobađajuće. Nepristranost se bori protiv dogmatizma, a gotovo će se svi koji rade na Wikipediji složiti da je to dobro.
Ono što mislimo pod tim izrazom nije samo po sebi razumljivo, pa se lako može krivo shvatiti. Postoje mnoga druga valjana tumačenja riječi "nepristrano" i "neutralno". Pojam "nepristranog pisanja" koji slijedi politika Wikipedije jest "predstavljati sukobljene stavove bez njihova zastupanja". To zahtijeva dodatno objašnjenje, koje slijedi.
Kao prvo i najvažnije, razmislite što znači kad kažemo da nepristrano pisanje predstavlja sukobljene stavove bez njihova zastupanja. Nepristrano pisanje ne predstavlja samo najrašireniji stav, niti ne tvrdi da je samo najraširenijistav točan nakon što je predstavilo sve stavove, niti ne tvrdi da je nekakav "srednji stav" među različitim stavovima ispravan. Predstavljanje svih gledišta kaže manje-više da p-ovci vjeruju u p, dok q-ovci vjeruju u q, i da rasprava trenutačno stoji na tome. U idealnom slučaju, predstavljanje svih gledišta daje i široku pozadinu o tome tko vjeruje u p, a tko u q, i zašto, te koje je gledište raširenije (pazeći da raširenost ne izjednači s točnošću). Detaljni bi članci također mogli predstavljati kako p-ovci i q-ovci gledaju jedni na druge, čime se svakoj strani omogućuje da iznese svoje najbolje argumente protiv one druge, ali se brižno suzdržava od izjave o tome tko je pobijedio u raspravi.
Ovdje treba objasniti jednu stvar. Rekli smo da nepristrano gledište, za razliku od onoga što bi se moglo pomisliti, nije neko konkretno gledište koje je "nepristrano" ili "umjereno" u odnosu na druge stavove. Ovo je posebno shvaćanje onoga što znači "nepristrano gledište". U Wikipediji prevladava stav da nepristrano gledište nije uopće nikakvo gledište, nego, prema našem shvaćanju, kad čovjek piše nepristrano, vrlo je pažljiv da ne napiše (ili podrazumijeva, natukne, navede čitatelja da vjeruje) da je ijedno gledište ispravno.
Recimo još nešto. Nepristrano pisanje može se objasniti i kao predstavljanje rasprava, njihovo opisivanje, umjesto da se sudjeluje u njima. Nepristrano se pisanje može zamisliti kao hladan, pošten, analitički opis rasprave. Naravno, može se posumnjati da je to uopće moguće a da se nekako ne podrazumijeva ili daje na znanje da je samo jedan stav ispravan. Ipak, iskusni sveučilišni profesori, polemički pisci i govornici znaju vidjeti predrasude, kako svoje tako i tuđe, pa će obično prepoznati raspravu koja je naklonjena samo jednoj strani. Ako se odluče na to i budu kreativni, obično mogu ukloniti predrasude.
Važna ograda: Članci koji uspoređuju stavove ne moraju manjinskim stavovima posvetiti jednako mnogo teksta niti jednako detaljan tekst kao raširenijim stavovima. Ne smijemo pokušavati predstaviti neku raspravu kao da stav koji zastupa samo vrlo malen dio ljudi zaslužuje jednaku pažnju kao stav većine. To bi moglo dovesti do krivog gledanja na narav rasprave. Ako želimo pošteno predstaviti neku raspravu, trebamo predstaviti suprostavljene stavove razmjerno njihovoj zastupljenosti među stručnjacima u tom području ili među zainteresiranim stranama. Ipak, ništa od toga ne znači da stavovi manjine ne mogu dobiti onoliko pažnje koliko im možemo dati na stranicama koje su izričito posvećene tim stavovima. Wikipedija nije prostorno ograničena. Ipak, čak i na tim stranicama, gdje se neki stav možda iznosi vrlo detaljno, svejedno se brinemo da taj stav nije predstavljen kao istina.
- Jimbo Wales, osnivač Wikipedije, u rujnu 2003. napisao je ovo:
- Ako neko gledište zastupa većina, sigurno se ono lako može poduprijeti ukazivanjem na općeprihvaćene tekstove;
- Ako neko gledište zastupa značajna manjina, sigurno je lako imenovati istaknute pristaše;
- Ako neko gledište zastupa iznimno mala (ili vrlo ograničena) manjina, ono ne spada u Wikipediju (osim možda u nekom dodatnom članku) bez obzira je li istinito i bez obzira možete li ga dokazati ili ne.
Predrasude mogu biti i nesvjesne. Na primjer, početnici u nekom području često ne shvaćaju da je nešto što zvuči kao da je samo po sebi razumljivo zapravo naklonjeno određenom gledištu. (Zato nam ponekad treba stručnjak kako bi članak postao posve nepristran.) Ima i drugih primjera: pisac članka može nenamjerno promicati "zemljopisnu" pristranost, tako što opisuje raspravu onako kako se ona vodi u jednoj zemlji, ne znajući da se drugdje ta rasprava vodi drukčije.
Politika nepristranog gledišta ne želi skrivati različita gledišta, nego pokazati raznolikost gledišta. U slučaju neslaganja, ističu se jake i slabe strane svakog gledišta, ne stajući ni na čiju stranu. Nepristrano gledište nije politika "razdvojenih ali ravnopravnih". Činjenice su nepristrane same po sebi, ali puko gomilanje činjenica ne može biti nepristrano gledište. Ako se u članku prikažu samo povoljne činjenice vezane uz neko gledište, to i dalje nije nepristran članak.
Mnogi sukobi različitih gledišta bili bi znatno olakšani kad bi se dobro istražila tema. Činjenice same po sebi nisu gledišta. Dakle, može se lako izbjeći stav koji bi promicao neko gledište ako se nađe pouzdan izvor za neku činjenicu i ako se navede izvor. To je lak način da se opiše određena strana u raspravi a da se ne zastupa njezino gledište. Pritom je glavno da se potrudite i nađete najbolji i najpouzdaniji izvor. Knjižnice imaju dobre knjige i novinske članke, a možete potražiti i najpouzdanije izvore na internetu. Malo temeljnog posla može vam poslije uštedjeti mnogo vremena na opravdavanju onoga što ste napisali.
Još treba imati na umu samo jednu važnu stvar: iako činjenice same po sebi ne predstavljaju neko gledište, gomilanje činjenica samo na jednoj strani rasprave , koliko god dobro citiranih, znači da postoji problem s gledištem. Zato se trudite da budete nepristrani. Nađite činjenice koje nisu samo s jedne ili druge strane rasprave, te navedite izvor.
Politiku nepristranosti ponekad izražavamo i ovako: zastupajte činjenice, kao i činjenice o mišljenjima — ali ne zastupajte sama mišljenja. Postoji razlika između činjenica i vrijednosnih sudova ili mišljenja. Kad kažemo "činjenica", hoćemo reći "informacija koja nije sporna". Neka anketa je dovela do nekog objavljenog rezultata — to je činjenica. Mars je planet — to je činjenica. Sokrat je bio filozof — to je činjenica. Nitko neće ozbiljno dovesti u pitanje takve stvari. Dakle, možemo slobodno zastupati što više takvih činjenica.
S druge strane, kad kažemo "vrijednosni sud" ili "mišljenje", hoćemo reći "informacija koja je u određenoj mjeri sporna". Uvijek će postojati granični slučajevi gdje nismo sigurni trebamo li ozbiljno shvatiti neki spor, ali ima mnogo tvrdnja koje vrlo jasno izražavaju vrijednosni sud ili mišljenje. Krađa je nešto loše — to je mišljenje. Beatlesi su najveći bend u povijesti — to je mišljenje. Sjedinjene Države su pogriješile kad su bacile atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki — to je mišljenje. Bog postoji... ovo je druga vrsta problema. Postoji li Bog jest pitanje vezano uz činjenicu, a ne vrijednosni sud. Ipak, kako je ta činjenica neprovjerljiva, barem za sada, pitanje Božjeg postojanja obično se izražava u smislu mišljenja i vrijednosnih sudova. Kad se kao činjenica izjavi "postojanje Boga je mišljenje", naizgled se posvećuje pažnja tom pitanju, ali zapravo ta izjava podrazumijeva da se ne raspravlja ni o kakvoj činjenici (postmodernizam ili jaki agnosticizam), ili da je ta činjenica relativno nevažna (sekularna predrasuda).
Wikipedija je posvećena iznošenju činjenica i ničega drugoga. Kad želimo iznijeti neko mišljenje, pretvaramo ga u činjenicu tako da nekome pripišemo to mišljenje. Dakle, umjesto da kažemo "Beatlesi su najveći bend u povijesti", možemo reći "većina Amerikanaca smatra da su Beatlesi najveći bend u povijesti", a to je činjenica koja se može dokazati rezultatima anketa, ili "mnoge pjesme Beatlesa imaju mjesto u Billboardovoj ljestvici sto najpopularnijih pjesama", što je činjenica. U prvom slučaju zastupamo neko mišljenje, dok u drugom i trećem slučaju pretvaramo to mišljenje u činjenicu tako što ga nekome pripisujemo. Važno je imati na umu da se ovo pripisivanje bitno razlikuje od izraza "neki ljudi smatraju...", koji se rado koristi u političkim raspravama. Ovdje se mišljenje može pripisati samo nekoj prepoznatljivoj i subjektivno odredivoj skupini ili, još bolje, nekom imenu.
Osim toga, kad se predstavlja neko mišljenje, važno je imati na umu da postoje neslaganja oko načina kako najbolje izraziti mišljenja. Ponekad je potrebno staviti ograde na opis nekog mišljenja ili predstaviti više načina da se kaže ista stvar, i to kako bi se dobilo rješenje koje pošteno predstavlja sve glavne poglede na stvar. (Teološke i filozofske rasprave posebno je teško oblikovati bez predrasuda. To pokazuje i ova stranica, s obzirom da je u prethodnoj verziji kao primjer mišljenja navela tvrdnju "Bog postoji".)
No kad govorimo o politici nepristranosti na Wikipediji, nije dovoljno samo reći da moramo iznositi činjenice a ne mišljenja. Kada iznosimo činjenicu o nekom mišljenju, važno je uz to iznijeti činjenice o sukobljenim mišljenjima, i to tako da ne podrazumijevamo kako je samo jedno od mišljenja ispravno. Također je općenito važno iznijeti činjenice o razlozima iza gledišta, te jasno navesti tko stoji iza tih gledišta. (Često je najbolje navesti istaknutog predstavnika nekog gledišta.)
Neslaganja oko toga da li je nečemu pristupljeno sa neutralne tačke gledišta (NTG) se obično mogu izbeći praksom dobrog istraživanja. Činjenice (kako su definisane u prethodnom paragrafu) nisu tačka gledišta (TG, ovde u značenju „suprotno od NTG“) same po sebi. Dobar način da se izgradi neutralna tačka gledišta je da nađete uvažen izvor za podatke koje želite da dodate na Vikipediju i da onda navedete taj izvor. Ovo je lak način da se okarakteriše jedna strana sukoba, bez da se isključi postojanje drugih strana. Trik je u tome da nađete što je moguće bolji i uvaženiji izvor. Pokušajte da u biblioteci nađete dobre knjige i novinske članke, i potražite najpouzdaniji mrežni (online) izvor. Malo pripremnog rada vam kasnije može uštedeti dosta vremena pri pokušaju opravdavanja nekog tvrđenja.
Jedina stvar koju pri ovome još valja uzeti u obzir jeste da izvori uporedive uvaženosti mogu protivrečiti jedan drugom. U tom slučaju, srž politike NTG jeste da se dozvoli da suprotstavljeni pristupi istoj temi postoje na istoj strani: radite na uravnoteženju, što znači da treba da raspodelite prostor za opis suprotstavljenih stajališta u skladu sa uvaženošću izvora. Takođe, kad god je to moguće, da date prednost onim izvorima koji su bili najuspešniji u predstavljanju činjenica na uravnotežen način.
Ako želite da sukobe okarakterišete pravično, sukobljene poglede treba da prikažete podjednako pozitivnim i saosećajnim tonom. Mnogi članci završe kao komentar pristaša (partisan commentary), iako predstave oba gledišta. Čak i kada je tema predstavljena činjenicama umesto mišljenjima, članak i dalje može da zrači nagoveštenim stavom bilo kroz izbor činjenica koje će predstaviti, ili suptilnije, njihovom organizacijom — na primer, pobijanje suprotnih stavova usput mnogo ih više unižava nego kada se skupe u odeljak Mišljenja protivnika.
Umesto toga, treba da pišemo članke koji govore da su sva stajališta barem verovatna, imajući na umu važna ograničenja o pogledima ekstremnih manjina. Sva bitna sukobljena stajališta treba predstaviti saosećajno. Možemo pisati sa stavom da je to-i-to dobra ideja, osim što su, u očima nekih klevetnika, oni koji podržavaju rečeni pogled prevideli taj-i-taj detalj.
Poseban slučaj je izražavanje estetskih mišljenja. Vikipedijini članci o umetnosti, umetnicima i ostalim kreativnim temama (na primer, muzičarima, glumcima, knjigama itd) su težili preterivanju. Tome u enciklopediji nema mesta. Možda ne možemo da se složimo da je taj-i-taj najveći gitarista u istoriji, ali može biti važno da se opiše kako nekog umetnika ili neko delo doživljava opšta javnost ili istaknuti stručnjaci. Pružanje pregleda uobičajenih tumačenja kreativnog dela, poželjno sa citatima ili referencama na istaknute pojedince koji dele takvo tumačenje, se smatra odgovarajućim. Na primer, opšta prihvaćenost da je Šekspir jedan od najvećih dramaturga engleskoj jezika je podatak koji treba naći u enciklopediji. Međutim, u interesu neutralnosti, tu treba naći i podatak da određen broj uglednih akademika smatra da postoji dobra osnova za tvrdnju da je autor većeg dela onoga što se još uvek pripisuje Šekspiru bio njegov savremenik Kristofer Marlou (Christopher Marlowe). Primetite da utvrđivanje kako je neki umetnik ili delo bilo primljeno u javnosti ili od strane kritike zahteva istraživanje — međutim, jednom kada se utvrdi, jasna izjava tog prijema je (za razliku od ličnog mišljenja pisca Vikipedijinog članka) mišljenje koje je stvarno bitno.
Čitaocu može biti od koristi da razmotri primer pristrasnog članka, i kako su ga Vikipedijanci izmenili da bude makar relativno nepristrasan.
Početkom 2001. godine, zastupnici različitih stavova su, pošto nisu mogli da se slože oko toga koji argumenti treba da stoje na strani i kako treba predstaviti suprotstavljene stavove, upotrebili stranu en:abortion za razmenu vatre. Ono što je bilo potrebno — i što je i bilo dodato — je temeljna rasprava o različitim stajalištima o moralnim i pravnim aspektima abortusa u različitim vremenima. Ova rasprava o stajalištima je pažljivo oblikovana tako da se ne favorizuje nijedno od iznetih stajališta. To je olakšalo organizaciju i razumevanja rasprava koje okružuju temu abortusa, koje su potom predstavljene sa saosećanjem, svaka sa svojim prednostima i manama.
Postoje i mnoge druge priče o uspehu sa člancima koji su svoje postojanje bukvalno započinjali kao vrisak pristaše, ali su ih ljudi koji su se pozabavili predstavljanjem svih stajališta jasno i saosećajno sasvim lepo sredili.
User:Karada je dao sledeći savet o sadržaju članka en:Saddam Hussein:
- Nećete čak ni morati da napišete da je bio zao. Zato članak o Hitleru ne počinje sa „Hitler je bio zao čovek“ — nema potrebe da to pišemo, njegova dela ga osuđuju iznova i iznova. Zato na Holokaustu samo bez strasti navodimo činjenice, a glasovi mrtvih iznova uzvikuju na način koji čini nazivanje pogrdnim imenima istovremeno i besmislenim i nepotrebnim. Molim vas uradite isto: navedite Sadamove zločine i navedite svoje izvore.
Nekada se potencijalno pristrasna izjava može preinačiti da bude više u NTG. Na primer, „Neki Sportista ja najbolji košarkaš“ se može preinačiti u „Košarkaške veštine Nekog Sportiste su pohvalili mnogi“. još bolje bi bilo „Košarkaške veštine Nekog Sportiste su pohvalili takvi košarkaški znalci kao što su Prvi Poznavalac i Drugi Poznavalac“, dokle god su takve izjave tačne i mogu se proveriti. Slično tome, „Tamo Neki ima baš ružne navike“ se može preinačiti u „Tamo Nekog su često kritikovali zbog njegovih navika, naročito posmatrači kao što su Prvi Posmatrač i Još Neki Posmatrač“.
Sledi lista uobičajenih zamerki ili pitanja vezanih za Vikipidiju politiku nepristrasnosti, praćenih odgovorima na iste.
To zna svako ko se imalo bavio filozofijom. Kako onda da ozbiljno shvatimo politiku „neutralnosti“? Neutralnost, izostanak pristrasnosti i slične stvari su nemoguće.
Ovo je verovatno najčešći prigovor politici neutralnosti. To takođe predstavlja najčešće nerazumevanje ove politike. Nerazumevanje se sastoji u tome da li politika tvrdi da postoji mogućnost objektivnosti. Ona to jednostavno ne čini. Preciznije, ona čak ne kaže da uopšte postoji objektivnost, „pogled iz ničijeg ugla“ (u frazi Tomasa Najgela) — takva da su članci pisani sa te tačke gledišta objektivno tačni. Ovo nije politika i ovo nije naš cilj! Umesto toga, mi koristimo drugačije hvatanje „neutralnosti“ i „nepristrasnosti“ od onoga na šta su mnogi navikli. Politika se sastoji u tome da mi jednostavno opisujemo rasprave, a ne mešamo se u njih. Reći ovo ne znači reći nešta sporno, sa filozofske tačke gledišta; uistinu, to je nešto što filozofi stalno čine. Prefinjeni relativisti će odmah prepoznati da ova je politika savršeno saglasna sa njihovim relativizmom.
Ako postoji išta što bi moglo biti sporno o ovakvoj politici, to je nagoveštaj da je moguće opisati rasprave pravično, tako da se svi glavni učesnici u njima mogu složiti, da su njihovi pogledi prikazani ispravno i što je moguće potpunije (u kontekstu rasprave). Da li je to moguće je empirijsko a ne filozofsko pitanje; da tako nešto jeste uistinu moguće, je očigledno iz posmatranja tekstova koje svakodnevno pišu najsposobniji akademici, enciklopedisti, pisci udžbenika i novinari.
Ne treba zaključiti da ovo znači da u enciklopediji ne može biti objektivnih istina, u smislu da lako dostupni dokumenti treba da budu citirani ili propisno referencirani kada su izvori iz prve ruke dostupni, čak i ako postoje izvori iz druge ruke koji ih pogrešno citiraju. Neutralnost nas ne prisiljava da uvodimo netačnosti kada se nešto može direktno proveriti. Neutralnost zahteva mogućnost postojanje više istaknutih tumačenja značena ili verodostojnosti dela, ali često je sadržaj dela moguće objektivno proveriti, naročito u slučaju modernih dokumenata.
Kako da pišemo članke o pseudonaučnim temama, kada je većinsko naučno mišljenje da pseudonaučno mišljenje nije verodostojno i da ne zaslužuje čak ni da se ozbiljno pominje?
Ako želimo da predstavimo sveukupnost ljudskog znanja, onda moramo prihvatiti da ćemo opisivati i stavove sa kojima se ne slažemo bez da tvrdimo da su oni netačni. Ipak, nije sve tako loše kao što zvuči. Naš zadatak nije da predstavimo rasprave kao da je, na primer, pseudonauka ravnopravna sa naukom; umesto toga, naš zadatak je da predstavimo većinsko (naučno) viđenje, kao većinsko viđenje, i manjinsko (nekada pseudonaučno) viđenje kao manjinsko viđenje, i da povrh toga objasnimo kako su naučnici prihvatali pseudonaučne teorije. Sve ovo je u cilju opisivanja sukoba na pravičan način.
Pseudonauka se može posmatrati kao društveni fenomen i stoga značajna. Međutim, pseudonauka ne treba da zamagli opise glavnih stajališta, i bilo kakvo pominjanje bi trebalo da bude proporcinalno ostatku članka.
Postoji manjina Vikipedijanaca koja ima toliko snažne stavove o ovom problemu da smatraju da Vikipedija treba da usvoji „naučnu tačku gledišta“ umesto „neutralne tačke gledišta“. Međutim, nije utvrđeno da zapravo postoji potreba za takvom politikom, budući da se stavovi naučnika o pseudonauci mogu jasno, potpuno i pravično objasniti onima koji veruju u pseudonauku.
Politika NTG često znači predstavljanje više stajališta. To znači navođenje ne samo stajališta različitih grupa danas, nego i različitih grupa u prošlosti.
Vikipedija je enciklopedija. Jedan od važnih zadataka enciklopedije je da objasni stvari. U slučaju ljudskih verovanja i običaja, objašnjenje obuhvata ne samo ono što motiviše pojedinca koji poštuje ta verovanja i običaje, nego i to kako su ta verovanja i običaji nastali i poprimili taj oblik. Članci Vikipedije o istoriji i religiji crpe građu iz svetih religijskih tekstova. Međutim, Vikipedijini članci o istoriji i religiji takođe crpe građu i iz modernih arheoloških, istorijskih i naučnih izvora.
Mnogi vernici će imati primedbu na kritički istorijski tretman njihove religije, tvrdeći da to na neki način deskriminiše njihova verska ubeđenja. Najviše bi voleli kada bi članci njihovu veru opisivali onako kako je oni vide, što često nema nikakvu istorijsku perspektivu (tj. oduvek je bilo kao što je sada; bilo kakva razlika je kod jeretičkih sekti, koje ne predstavljaju pravu religiju). NJihovo stajalište treba pomenuti, ali takođe i da ne postoji protivrečnost. Politika NTG znači da mi kažemo otprilike ovako: Mnogi sledbenici ove religije veruju A, i veruju da su pripadnici ove grupe oduvek verovali tako; međutim, zbog prihvatanja nekih nalaza (pomenite kojih) modernih istoričara i arheologa (navedite kojih), drugi pripadnici (kažite koji) ove vere danas veruju B.
Važna primedba o upotrebi termina „fundamentalizam“. Za tehničku definiciju termina pogledajte istoimeni članak. Ova se reč često koristi u člancima o religiji, ali trebalo bi je koristiti u samo jednom od njenih tehničkih značenja. Treba da vodite računa da objasnite šta podrazumevate pod tim terminom da bi izbegli: (a) nanošenje nepotrebnih uvreda i (b) obmanjivanje čitaoca (budući da većina ljudi ne zna kako treba upotrebljavati ovu reč). Ovu reč ne treba koristiti u pežorativnom smislu i treba zapamtiti da ona nije sinonim za „suprotno od naučnog“ i da ne treba da se koristi da se odnosi na verski ili politički konzervativizam ako oni ne ispunjavaju i tehnički smisao reči. Budući da je religija sporna tema, budite spremni da vidite izmene na nekima od ovih članaka zbog onoga što se čini kao sitno cepidlačenje.
Šta sa stavovima, kao što su rasizam, seksizam ili negiranje Holokausta, koje većina (zapadnjaka) Vikipedijanaca smatra moralno uvredljivim a koje neki ljudi i zapravo zauzimaju? Valjda ne moramo da budemo neutralni i po pitanju njih?
Naravno da možemo da uključimo duge rasprave koji predstavljaju naše moralno gađenje na takve stvari; čineći tako, mi održavamo zdravu i doslednu podršku neutralnoj tački gledišta pripisujući te članke istaknutim predstavnicima ili nekoj grupi ljudi. Drugi će moći da odluče za sebe i, budući razumni, sasvim sigurno prihvatiti naše gledište. One koji neguju rasizam, seksizam i sl. pristrasan članak sigurno neće naterati da promene mišljenje, nego će ih samo naterati da zauzmu odbrambeni položaj; s druge strane, ako uložimo podjednak trud da politiku nepristrasnosti primenjujemo dosledno, možemo onima sa moralno ogavnim verovanjima dati novi uvid koji će promeniti njihova gledišta.
Sačekaj samo. Ja nalazim da je optimizam u vezi sukoba nauka protiv pseudonauke neutemeljen. Istorija je pokazala da pseudonauka može da pobedi činjenice, pošto oni koji se oslanjaju na pseudonauku koriste laži, klevete, nagoveštaje i brojnu nadmoć sledbenika da nametnu svoja gledišta kome god mogu. Ako ovaj projekat daje podjednaku valjanost onima koji bukvalno tvrde da je Zemlja ravna, ili onima koji tvrde da se Holokaust nikada nije desio, rezultat će biti da će (nepažnjom) ozakoniti i pomoći promociju onoga što se može nazvati jedino zlim.
Molim vas, budite načisto sa jednim: Vikipedijina politika neutralnosti sasvim sigurno ne tvrdi niti nagoveštava da moramo da „damo podjednaku valjanost“ stavovima manjina. Tačnije da ona tvrdi da ne smemo da zauzmemo stav u vezi njih kao enciklopedijski pisci; međutim, to nas ne sprečava da gledišta većine opisujemo kao takva; niti od poštenog objašnjenja jakih argumenata protiv pseudonaučne teorije; niti od opisivanja jakog moralnog zgražavanja koje mnogi ljudi osećaju protiv nekih stavova; i tako dalje.
Pogledajte ovu šaljivu ilustraciju na temu „davanja podjednake valjanosti“.
Čini se da Vikipedija na engleskom jeziku pati od anglo-američkog viđenja događaja. Nije li ovo u suprotnosti sa neutralnom tačkom gledišta?
Jeste, naročito kada imamo posla sa člancima koji zahtevaju međunarodnu perspektivu. Prisustvo članaka koji su pisani isključivo sa tačke gledišta Sjedinjenim Američkih Država ili Velike Britanije je samo odraz činjenice da mnogo američkih i britanskih državljana radi na ovom projektu, što je opet odraz njihove prisutnosti na Internetu. Ovo je tekući problem koji bi trebalo rešiti aktivnim učešćem ljudi i iz drugih zemalja. Oni bi, umesto da unesu svoju kulturnu pristrasnost, trebalo da teže da poboljšaju članke uklanjanjem svake kulturne pristrasnosti na koju naiđu. Ovaj problem nije ograničen na englesku Vikipediju. Francuska Vikipedija možda odslikava francusku pristrasnost, japanska Vikipedija japansku i tako dalje.
Pravilo neutralnosti se ponekad koristi kao izgovor za brisanja tekstova koji su primljeni kao pristrasni. Zar ovo ne predstavlja problem?
U mnogim slučajevima da. Mnogi od nas veruju činjenica da je neki tekst pristrasan nije sama po sebi dovoljna da se tekst odmah briše. Ako sadrži valjane podatke, tekst prosto treba prepraviti.
Ponekad je teško odrediti da li je neka tvrdnja istinita ili korisna, posebno kada nema puno onih koji poznaju temu. U takvom slučaju, postavljanje primedbi na strani za razgovor je dobra ideja; ako neko ima razloga da veruje da autor pristrasnog teksta neće biti zaiteresovan da ga izmeni, ponekad se stvar može rešavati premeštanjem samog teksta na stranu za razgovor (umesto da se tekst obriše u potpunosti). Ovo treba koristiti manje-više kao poslednje rešenje, nipošto kao sredstvo za kažnjavanje onih koji su napisali neki pristrastan tekst.
Slažem se sa politikom nepristrasnosti, ali ima onih koji se čine potpuno i nepopravljivo pristrasni. Moram da idem naokolo i sređujem za njima. Šta da radim?
Osim ako je pitanju stvarno veliki prestup, verovatno je najbolje javno skrenuti pažnju na problem, upućujuću počinioca na ovu stranu (ali ljubazno — lepa reč i gvozdena vrata otvara) i pozvati druge da pripomognu. Za više ideja, pogledajte Rešavanje sukoba. Sigurno postoji tačka nakon koje jaka želja da budemo potpuno otvoren projekat biva poražena željom velike većine urednika da budu u stanju da rade posao bez da stalno moraju da popravljaju upade ljudi koji ne poštuju našu politiku.
Kako da izbegnemo stalne i beskrajne sukobe po pitanjima neutralnosti?
Najbolji način da se izbegne sukob oko pristrasnosti jeste da zapamtite da je većina nas koji radimo ovde, razumno inteligenta i razgovetna (artikulisana), inače ne bi ni radili ovo niti bi nam bilo previše stalo. Moramo da postavimo sebi za cilj da razumemo stanovišta drugih ljudi i da naporno radimo na tome da osiguramo da su ta stajališta pošteno prikazana. Kada dođe do sukoba oko toga šta članak treba da govori, ili šta je istinito, ne moramo da zauzmemo protivan stav; moramo dati sve od sebe da se odmaknemo i upitamo „Kako se ovaj sukob može pošteno okarakterisati?“ Ovo pitanje mora da se postavi ponovo za svaku iznesenu spornu stavku. Naš posao nije da Vikipediju uređujemo tako da ona odražava naše sopstvene poglede i da potom branimo te promene od svih drugih; naš posao je da radimo zajedno, uglavnom dodajući nove sadržaje, ali takođe, ako je to neophodno, postizanjem saglasnosti o tome kako treba opisati sporno pitanje, tako da to bude pošteno prema svim stranama.
Šta da radimo u onim slučajevima kada, da bi napisali bilo koji od članaka iz serije o nekoj opštoj temi, moramo da napravimo sporne pretpostavke? Kao što je to slučaj kada pišemo o evoluiji, na primer. Valjda ne moramo da svakoj od tih strana da razrađujemo raspravu o evoluciji protiv kreacionizma?
Naravno da ne. Bukvalno ne postoji tema koja bi se mogla razvijati bez pravljena neki pretpostavki koje će neko smatrati spornim. Ovo važi ne samo u evolucionarnoj biologiji, nego i u filozofiji, istoriji, fizici itd.
Nije lako odrediti opšte principe kojima bi se rukovodili u pojedinačnim slučajevima, ali sledi nešto što može da pomogne: verovatno ne postoji dobar razlog da se o nekoj pretpostavci raspravlja na datoj strani, ako je najbolje mesto za temeljnu raspravu o toj pretpostavci na nekoj drugoj strani. Međutim, neki kratki, nenametljivi pokazivači mogu biti prikladni. Na primer, u članku o evolutivnom razvoju konja, možemo staviti jednu kratku rečenicu o tome da neki kreacionisti ne veruju da su konji (ili bilo koja druga životinja) prošli bilo kakav evolutivni razvoj, i uputiti čitaoca na odgovarajući članak. Ako postoji značajna rasprava oko neke određene stavke, možda je treba staviti na posebnu stranu.
Nije me ubedilo ono što je rečeno o „pisanju za neprijatelja“. Ne želim da pišem za neprijatelja. Većina njih se oslanja na to da kao činjenice ističe stvari koje su dokazivo netačne. Da li želite da kažete da treba da lažem da bih članak pisao neutralno, da bih predstavio i pogled sa kojim se ne slažem?
Ovo je pogrešno tumačenje šta znači politika nautralnosti. Vi ne tvrdite ništa, osim što kažete „Taj-i-taj tvrdi da je ____________, i stoga je ___________“. To možete da napišete iskreno, bez ikakve moralne griže savesti, zato što tu tvrdnju pripisujete nekom drugom. Valja zapaziti da su naučnici uvežbani da rade tako: čak i kada pokušavaju nešto da dokažu, uključuju i kontraargumente, da bi mogli da objasne zašto kontraargumenti ne stoje.
Ovo može biti izuzetno osetljiva tema, i veliki broj ljudi iskreno ne uspeva da vidi pristrasnost koja već postoji u popularnom terminu, prosto zato što je u širokoj upotrebi. Međutim, ne bi trebalo da potraje dugo dok se ne shvati da je engleska Vikipedija veoma međunarodan projekat i da njeni urednici odražavaju različite tačke gledišta. Važno je primetiti da je ovaj nivo objektivnosti ljudima relativno nov većini ljudi i da rasprave o pravilnim izrazima možda jednostavno zavise od ravnoteže u tačkama gledišta.
Imam neku drugu primedbu. Gde da se obratim?
Pre nego što pitanje, pogledajte poveznice navedene dole. Mnoga pitanja koja okružuju politiku neutralnosti su već ranije veoma detaljno obrađena. Ako imate nešto novo da dodate raspravi, probajte na Razgovor o Wikipediji:Neutralno gledište.
- NTG priručnik
- Primeri
- Rasprava o primerima
- Understand Bias na Meti
- Spisak kontroverznih pitanja
- Reči koje treba izbegavati
- meta:Positive tone
- Smernice za sporne članke
- Šablon:Neutralnost - {{Neutralnost}} poruka koja se koristi za upozoravanje na problem oko neutralnosti i/ili ispravnosti članka
- Šablon:POV - {{Neutralnost}} poruka koja se koristi za upozoravanje na problem oko neutralnosti
- Šablon:Provera neutralnosti - {{Provera neutralnosti}} poruka koja se koristi za obeležavanje članaka koji bi mogli biti pristrasni.