Frano Alfirević
Frano Alfirević (Zadar, 11. rujna 1903. – Zagreb, 2. veljače 1956.), hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj i putopisac. Za Alfirevića se govorilo da premda je rođen u Zadru, da je po mentalitetu i nostalgiji Kotoranin. Preokupirali su ga Boka, Kotor, more i prolaznost.[1]
Frano Alfirević rodio se u Zadru 1903. godine. Osnovnu školu polazio je u Kotoru, gimnaziju u Dubrovniku i Kotoru a studij francuskog i književnosti polazio je i završio u Zagrebu.[2] Završio je romanistiku i slavistiku u Zagrebu. Kao gimnazijski profesor radio je u Trebinju, Sarajevu, Beogradu, Zemunu i Zagrebu. Od 1941. godine živio je u Zagrebu prvo radeći kao gimnazijski profesor a zatim od 1942. do 1945. godine kao upravitelj knjižnice pri Ministarstvu narodne prosvjete.[2] Poslije Drugoga svjetskog rata od 1945. do 1947. godine ponovno radi kao gimnazijski profesor.[2] U Putopisima i esejima opisao Boku.[3][4] Ubraja ga se u slavne ličnosti Perasta. Boka mu se odužila spomenikom i knjigom Odabrane pjesme i proza Frana Alfirevićau izdanju Hrvatskog građanskog društva Crne Gore i Nacionalne zajednice Crnogoraca u Hrvatskoj. Bistu je napravio hrvatski kipar Ivan Vukušić. Postavljanje biste čekalo je još od 1980-ih, na čemu je nastojao Miloš Milošević. Namjera je bila postaviti bistu u Kotor, a otkrivena je na otoku Gospe od Škrpjela.[5]
Prevodio je s talijanskog i francuskog jezika.
Hrvatska skladateljica Ivana Lang je uglazbila Alfirevićevu pjesmu Ruke bolesnog mladića.[6]
- Pesme, Beograd, 1934.
- More i daleki gradovi, (pjesme), Zagreb, 1941.
- Putopisi i eseji, Zagreb, 1942.
- Ranjeni galeb: pjesme šestorice, Naklada "Hrvatski orač", Zagreb, 1942. (suautori Salih Alić, Gustav Krklec, Nikola Šop, Vlado Vlaisavljević i Ivo Balentović)[7]
- Izabrane pjesme, Zagreb, 1952.
- Koloplet: pjesme osmorice, Zagreb, 1954. (suautori Tin Ujević, Salih Alić, Matej Šavora, Ferdo Škrljac, Ferdo Bačić, Ivan Đurašin i Juraj Baldani)
- Proza, Zagreb, 1956.
- Izabrane pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1963.
- Izabrana djela / Luka Perković, Frano Alfirević, Vladislav Kušan, (priredio Saša Vereš, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 114.), Matica hrvatska, Zagreb, 1969.
- Frano Alfirević, Izabrana djela, (priredio Cvjetko Milanja, biblioteka: Stoljeća hrvatske književnosti), Matica hrvatska, Zagreb, 2002.[8]
1941.: Nagrada državnoga zavoda za narodnu prosvjetu, za knjigu pjesama More i daleki gradovi.[2]
- ↑ Hrvatsko gradjansko društvo Crne Gore Odabrane pjesme i proza Frana Alfirevića , nedjelja, 6. kolovoza 2006.
- ↑ a b c d Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 5.-6.
- ↑ Hrvatska revija 1/2005. Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. lipnja 2015. (Wayback Machine) Goran Denis Tomašković, Mijo Igor Ostojić: Na vječnoj straži zaljeva
- ↑ (crnogorski) Matica crnogorska, proljeće 2012. Lidija Vukićević: Putopis o Boki Frana Alfirevića
- ↑ Hrvatsko gradjansko društvo Crne Gore Boka vratila dug pjesniku, subota, 29. srpnja 2006.
- ↑ 'ZAMP'[neaktivna poveznica]
- ↑ Nova Istra: Bio-bibliografije članova Društva hrvatskih književnika iz Istre: Balentović, preuzeto 28. srpnja 2012.
- ↑ Matica hrvatska: Frano Alfirević, Izabrana djela Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2008. (Wayback Machine), preuzeto 29. srpnja 2012.