Prijeđi na sadržaj

Atlantski losos

Izvor: Wikipedija
Atlantski losos
Status zaštite

Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Životinje
Koljeno: Svitkovci
Razred: Zrakoperke
Red: Salmoniformes
Porodica: Salmonidae
Rod: Salmo
Vrsta: S. salar
Dvojni naziv
Salmo salar
Linnaeus, 1758.

Atlantski losos (lat. Salmo salar). je riba izduženog tijela koje se zadeblja s godinama. Mužjacima na čeljusti prije i tijekom mrijesta izraste kljun. Prosječna duljina lososa 71 do 76 cm, težine 3,6 do 5,4 kg nakon dvije godine provedene u moru, iako neki mogu težiti i do 13 kg. Obojenost je različita kod mlađi i odraslih jedinki. Odrasle jedinke su srebrenkaste boje, bijelog trbuha s tamnim prugama poviše bočne pruge.

Mlađ lososa živi i hrani se u rijekama oko tri godine dok ne migrira u slane vode. U moru provedu dvije godine provedene u moru za vrijeme mrijesta vraćaju se u rijeke iz kojih su i došli.

Povijest

[uredi | uredi kod]

Uzgoj atlantskog lososa počeo je u devetnaestom stoljeću. Kultura u uzgojnim kavezima se počela koristiti u Norveškoj šezdesetih godina i uzgajali su se do konzumne veličine. Uspjeh uzgoja u Norveškoj je potaknuo Škotsku, Irsku, Kanadu, istočnu obalu SAD-a, Čile i Australiju na proizvodnju atlantskog lososa. Proizvodnja je u Norveškoj napredovala zbog dubokih voda, hidro-dinamičkih uvjeta, mlađi koja kasnije dozrijeva i potpore i ulaganja vlade. U Škotskoj je mlađ znala ranije sazrijevati, što je smanjilo kvalitetu ribe, za što je Norveška saznala i znala je kako ukloniti problem. U Irskoj je proizvodnja ograničena zbog plitke vode i protivljenja mještana. U Sjevernoj Americi se atlantski losos počeo uzgajati na istočnoj i zapadnoj obali. Čile je postao glavi proizvođač osamdesetih zbog niskih troškova proizvodnje i lakom pristupu hrani za ribu. Rast u proizvodnji je doveo do pada cijena, što je dovelo do povećanja troškova. Proizvodnja će u budućnosti možda ovisiti o pučinskome uzgoju, budući da su mjesta na obalama većinom zauzeta.

Stanište

[uredi | uredi kod]

Atlantski losos je anadromna vrsta koja provodi dvije do tri godine u slatkoj vodi i kasnije migriraju u ocean gdje provedu dvije do tri godine i vraćaju se u rijeke gdje se mrijeste. Mjesto za mrijest trebalo bi imati šljunčano ili kameno dno i tekuću vodu. Mrijeste se obično u ožujku ili travnju. Jaja su zakopana sve do svibnja kada se ličinke izvale i počnu se hraniti planktonima i malim intervertebratima. Tijekom dvije ili tri godine u slatkoj vodi prolazi kroz fiziološki proces zvan smoltifikacija koji ga priprema za život u slanoj vodi. Atlantski losos napušta slatku vodu i ulazi u more sredinom ljeta gdje provedu i do četiri godine i hrane se pelagičkim vrstama kao što su haringa, lignja i papalina. Kad dosegnu spolnu zrelost, migriraju natrag u slatke vode gdje se mrijeste. Mnoge ribe umiru tijekom mrijesta i rijetko koja se vrati.

Uzgoj

[uredi | uredi kod]

Izabrane jedinke iz slane vode se premještaju u tankove sa slatkom vodom ili kaveze na dva mjeseca. Jaja se osuše i preliju mliječi i kasnije vodom koja se stvrdnuta i dezinficirana. Kasnije se prelijevaju iz jedne posude u drugu da bi se uklonila neoplođena jaja. Mrijest se odvija u posudama za mrijest. Ličinke se obično nalaze u tanku, na dnu s podlogom sličnom šljunku. Inkubacija ličinki i jaja se obično odvija u vodi ispod deset stupnjeva. Tijekom apsorpcije žumanjčane vrećice ličinke isplivaju u vodeni stupac, što označava vrijeme hranjenja. Riba se može uzgajati u okolnim temperaturama za proizvodnju mlađi ili se može manipulirati temperaturama da bi došlo do rane smoltifikacije. Gustoća proizvodnje ovisi o sustavu, u intenzivnim sustavima gustoća može biti i 50kg/m3. Riba teška 40-120g se premješta u slanu vodu u posebnim tankovima za prijevoz. Uzgoj se obično odvija u plutajućim kavezima koji su ograđeni mrežama usidrenim na dnu. Kavezi mogu biti kvadratni ili okrugli. Veći kavezi mogu biti površine 24m2 i dužine 18m. Mjesta za uzgajalište se biraju na temelju pogodnosti što uključuje temperaturu, salinitet, tok i daljinu ostalih uzgajališta. Atlantski losos najbolje raste na izmjeni temperatura u rasponu 6 do 16°C, saliniteta 33 do 34 promila kisika oko 8ppm. U slanoj vodi se uzgaja dvije godine i obično se uzgaja samo jedna generacija u kavezu. Prehrana se sastoji od mnogo ribljeg ulja koje je lako probavljivo. Mnoga uzgajališta koriste automatizirane hranilice koje mogu detektirati kad je riba završila s jelom. Da bi se proizvela riba s crvenim mesom, hrani se trebaju dodati karotenoidi tijekom uzgoja u morskoj vodi. Tri dana prije izlova ribe se ne hrane da bi se smanjio stres i očuvala kvaliteta mesa. Ribe se stjerane u kut izlovljavaju mrežom.

pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy