Prijeđi na sadržaj

La Chaux-de-Fonds

Izvor: Wikipedija
La Chaux-de-Fonds
Grb
Grb grada La Chaux-de-Fonds
Opće informacije
Kanton [[Kanton Neuchâtel|Neuchâtel]]
Distrikt La Chaux-de-Fonds
Koordinate  47°6′N, 6°49′E
Jezik francuski
Stanovništvo 37.413   (2009.. godine)
Površina 55.66 km²
Visina 1000 m
Poštanski broj 2300
Gradonačelnik Jean-Pierre Veya
Službena stranica www.chaux-de-fonds.ch
Karta
Karta grada La Chaux-de-Fonds

La Chaux-de-Fonds (njemački: Grundkalk) je glavni grad distrikta La Chaux-de-Fonds u kantonu Neuchâtel, na sjeverozapadu Švicarske, nekoliko kilometara od Francuske.

Panorama grada zimi

Grad se nalazi na Jurskim planinama, na 1000 metara nadmorske visine, a poslije Ženeve i Lausanne je treći grad po veličini u Švicarskoj s većinskim stanovništvom koje govori francuski jezik. Gradovi La Chaux-de-Fonds i Le Locle su 2009. godine upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao "izvanredan primjer gradova koji su svoju industriju temeljili na proizvodnji satova, te su urbanizirani prema načelima urarske racionalne organizacije"[1].

Historija

[uredi | uredi kod]

Arheolozi su pronašli lubanju i druge nalaze u obližnjoj špilji koji dokazuju da je ovo područje bilo naseljeno oko 10.000. pr. Kr. (epipaleolitik). Polovicom 14. stoljeća, tada šumovito područje, je kolonizirano s juga i našlo se pod upravom gospodara Valangina. Glavna gospodarska grana je bila poljoprivreda, iako je ovo područje škrto plodnim zemljištem zbog velike visine i poroznog pjeskovitog tla koje nije moglo zadržavati vodu. Prva crkva je izgrađena tek 1528. godine, u vrijeme kada je grad postao važnim raskrižjem na putu od Neuchâtela u Franche-Comté.

Urbanistički plan La Chaux-de-Fondsa iz 1841. god.

Tijekom Tridesetogodišnjeg rata grad je napredovao zbog svog povoljnog položaja za trgovinu, i zbog toga što su druga, povoljnija područja, bila opasnija. Gospodarstvo polako jača u 18. stoljeću uspostavom industrijske proizvodnje čipke i satova. Pierre Jacquet-Droz i njegova obitelj su bili najpoznatiji urari svog doba, a najpoznatiji su bili po svom automatonu, rijetkim strojem koji se sam navijao. God. 1794., grad je uništio veliki požar i 1835. godine započelo se s njegovom obnovom za koju je Charles-Henri Junod napravio urbanistički plan koji je postao svjetski poznat zbog svoje moderne geometrijske organizacije u obliku pravilne mreže ulica, za razliku od većine tadašnjih europskih gradova koji su imali proizvoljne i nepravilne mreže ulica[2]. Glavna avenija je nazvana po švicarskom slikaru Louis-Leopoldu Robertu koji je rođen u La Chaux-de-Fondsu 1794. godine.

Znamenitosti

[uredi | uredi kod]
Urarski urbanizam gradova La Chaux-de-Fonds i Le Locle
Svjetska baštinaUNESCO
 Švicarska
Registriran:2009. (33. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:iv
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

U ovom gradu su nastale brojne tvrtke koje su proizvodile satove i koje su unaprijedile njihovu proizvodnju, izumom mikrotehnologije, ali i izvoz satova. Urbanistički plan La Chaux-de-Fondsa, s početka 19. stoljeća, arhitekta Charles-Henrija Junoda, je utjelovio načela urarskog ceha grada koja počivaju na racionalizaciji i preciznosti. Tako je nastao plan pravilne mreže ulica otvorenog grada gdje se izmjenjuju stambene četvrti s radionicama. Takav plan je omogućio prirodan prijelaz iz manufakturne u industrijsku proizvodnju u 19. stoljeću. To je izvanredan primjer jednoindustrijskog manufakturnog grada koji je još uvijek živ i aktivan.

U La Chaux-de-Fondsu se nalazi Internacionalni muzej proizvodnje satova (Musée International d'Horlogerie), u zgradi koju je donirala obitelj proizvođača satova Gallet, 1899. godine[3].

Koncem 19. stoljeća građevine su građene većinom u stilu secesije, a u gradu se nalazi i prvo samostalno djelo velikog švicarskog modernog arhitekta, koji je rođen u La Chaux-de-Fondsu, Villa Jeanneret-Perret ili "Bijela kuća" (Maison blanche) arhitekta Le Corbusiera iz 1912. godine.

Proizvođači satova

[uredi | uredi kod]

Mnoge svjetski slavne tvtrke koje proizvode satove su zasnovane u La Chaux de Fondsu:

A u La Chaux-de-Fondsu djeluju i drugi proizvođači satova:

Slavni stanovnici

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Turističke stranice Švicarske (en)
  2. Deborah Gans, The Le Corbusier Guide, 2000., Princeton Architectural Press. ISBN 1-56898-119-8
  3. Catherine Cardinal i Jean-Michael Piquet, Catalogue of Selected Pieces, Institut l'homme et le temps, str. 5.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
pFad - Phonifier reborn

Pfad - The Proxy pFad of © 2024 Garber Painting. All rights reserved.

Note: This service is not intended for secure transactions such as banking, social media, email, or purchasing. Use at your own risk. We assume no liability whatsoever for broken pages.


Alternative Proxies:

Alternative Proxy

pFad Proxy

pFad v3 Proxy

pFad v4 Proxy