Vladimir Popović (pjesnik)
Vladimir Popović (Zadar, 12.2. 1910. - Zagreb, 23.12. 1995.) bio je hrvatski i jugoslavenski pjesnik i pisac. Pučku školu i gimnaziju je pohađao u Šibeniku, a za drugog svjetskog rata je sudjelovao u partizanskom pokretu. Od 1957. je bio umjetnički direktor Zagreb filma, a od 1982. redovni član HAZU. Uređivao je pjesničke antologije. Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor za životno djelo.
Vladimir Popović rodio se 12. II 1910. u Zadru. Realnu gimnaziju pohađao je u Šibeniku. Početkom 1930-ih godina, prilazi revolucionarnom radničkom pokretu. Zbog ilegalnog rada (kao član KPJ) osuđen je 1933. godine na 14 mjeseci zatvora. Od tada je često hapšen i zatvaran. Javio se prvim stihovima u prijeratnim omladinskim revijama Omladini i Barčevoj Mladosti, a uoči rata u Savremeniku.[1]
Sudjelovao je kao partizanski borac u NOB-u od 1941. godine. U toku rata surađivao je u štampi NOB-a, NOP-a i u organu KPH Naprijed. 1944. godine, zajedno sa Đukom Kosakom, prikupio je i objavio zbirku narodnih partizanskih pjesama pod nazivom "Druže Tito, ljubičice bijela".[2] U istom periodu, skladatelj Natko Devčić i Vladimir Popović radili su na drugoj zbirci ZAVNOH-a pod naslovom Naše pjesme (tiskano prvo 1944., a zatim 1945).[2]
Od oslobođenja je sarađivao u mnogim listovima (Naprijed, Narodni list, Srpska riječ, Prosvjeta, Vjesnik, Književne novine, Svedočanstva, Telegram, Oko), u književnim revijama (Republika, Letopis Matice srpske, Hrvatsko kolo, Savremenik, Život, Književnost, Riječka revija, Kulturni radnik, Mogućnosti, Književnik, Riječi, Stih, Forum), i u raznim povremenim publikacijama i zbornicima.[1] Do odlaska u mirovinu obavljao je dužnost lektora, urednika i redaktora u nekoliko izdavačkih poduzeća, npr: "Prosvjeta", (1945-1951); Leksikografski zavod (1952); "Kultura" odnosno "Naprijed" (1952-1955); "Seljačka sloga" odnosno "Znanje" (1955-1965). Također, bio je neko vrijeme urednik književnog časopisa Republika; tajnik Društva književnika Hrvatske; umjetnički direktor u poduzeću "Zagreb-film". Od 1950. do 1960. godine bio je glavni urednik časopisa Kulturni radnik, organa Prosvjetnog sabora Hrvatske. U međuvremenu je priređivao izbore iz djela hrvatskih i srpskih pisaca (što ih je objavljivala zagrebačka "Prosvjeta"), primjerice Miroslava Krleže, Stevana Sremca, Dinka Šimunovića, Petra Kočića, Vladimira Nazora, i drugih. Za biblioteku Pet stoljeća hrvatske književnosti obradio je djela Augusta Cesarca (sv. 96. i 97.), Josipa Pavičića i Mate Lovraka (sv. 98). Sastavio je antologiju Nazorove poezije i antologiju Nazorove proze s ogledom pod naslovom Djelo Vladimira Nazora ("Naprijed", Zagreb 1959). Sudjelovao je u uređivanju Sabranih djela Augusta Cesarca (u izdanju "Mladosti").[1]
Umro je u Zagrebu 23. XII 1995.
- Svjetlo na pepelu (pjesme), »Zora«, Zagreb 1951
- Lirske minijature (pjesme), »Zora«, Zagreb 1953.
- Povelja sna i jave (pjesme), s predgovorom Novaka Simića, »Prosveta«, Beograd 1956.
- Oči (poema), s predgovorom Šime Vučetića, »Prosvjeta«, Zagreb 1962.
- Novija jugoslavenska poezija. Antologija. Hrvatski i srpski dio sastavili su Šime Vučetić i Vladimir Popović; Fran Petrč slovenski dio; Dimitar Mitrev makedonski dio. »Naprijed«, Zagreb 1962.
- Povelja sna i jave (pjesme, drugo dopunjeno izdanje, s nekim ključnim tekstovima u novoj redakciji), »Prosveta«, Beograd 1964.
- Novija jugoslavenska poezija. Antologija. Drugo dopunjeno izdanje. »Naprijed«, Zagreb 1966.
- Razmatranja (eseji), »Alfa« - »August Cesarec«, Zagreb 1977.
- Oči (poema), s izvjesnim izmjenama u tom izdanju. Pogovor Predraga Matvejevića, »August Cesarec«, Zagreb 1978.
- izbor poezije i eseja i kritika (biblioteka Pet stoljeća hrvatske književnosti, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1982, knj. 126).
- Pjesma budućima (sabrani radovi), Zagreb, 1998.
